Ideofon
Ideofon (starogrčki ιδεα 'ideja', φωνη 'zvuk', takođe onomatopeja) je reč čije je značenje zasnovano na imitaciji zvukova okolne realnosti[1].
Postoje dve vrste ideofona:
- onomatopejski („vau-vau“, „guglati“, „gruntati“)
- zvučne reči u kojima zvuk stvara figurativan utisak o značenju reči[2]
Ideofoni često označavaju vrste kretanja, svetlosne pojave, atribute predmeta (oblik, veličinu, rastojanje, svojstva njihove površine), kao i hod, izraze lica, fiziološka i emocionalna stanja ljudi i životinja[3].
Kriterijumi za identifikaciju zvučno-simboličkih reči su, između ostalog, reduplikacija, ekspresivna geminacija i izomorfizam zvučno-simboličkih reči u jezicima sveta.
Izvori
uredi- ^ Milosavljević, Tanja Č. (2019). „Ideofoni u srpskom jeziku – definicija i funkcije : ilustracija na primeru ideofona bam”. Naš jezik (na jeziku: srpski). 50 (1): 1—15. ISSN 0027-8084.
- ^ „ZVUKOPODRAŽANIE | Эnciklopediя Krugosvet”. www.krugosvet.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-05-18.
- ^ „Devяtova O.L. Russkiй "Korolь Lir" HHI veka: kulьturnыe tradicii i novacii v opere Sergeя Slonimskogo”. PHILHARMONICA. International Music Journal. 4 (4): 26—41. 2016. ISSN 2453-613X. doi:10.7256/2453-613x.2016.4.22681.