Imenske reči su sve promenljive reči koje imaju deklinaciju.[1].

Deklinacija uredi

Deklinacija je promena imenske reči po padežima[1] jednine i množine. Imenice, zamenice, pridevi i neki brojevi se menjaju po padežima. Kategorije padeža, roda (muškog, ženskog i srednjeg) i broja (jednine i množine) izražavaju se određenim nastavcima za oblik.

Padeži uredi

Srpski jezik razlikuje sledeće padeže:

1. Nominativ – oblik imenskih reči kojim se označava KO je vršilac radnje ili nosilac stanja, osobina:- Moj drug je otputovao, pa je njegov stan zatvoren.

2. genitiv – oblik imenskih reči kojim se označava OD KOGA/OD ČEGA šta potiče ili se uzima : -Popio je čašu mleka.- Našao sam knjigu njenog brata.

3. dativ – oblik reči koji označava KOME/ČEMU je nešto namenjeno ili upravljeno: - Slavko je obećao svome drugu knjigu i otišao je njegovoj kući  da mu da.

4. akuzativ – oblik reči koji označava KOGA/ŠTA obuhvata glagolska radnja: - Polomili su prozor.

5. vokativ oblik imenskih reči koji služi za dozivanje, obraćanje ili skretanje pažnje: - Deco, izađite iz učionice.

6. instrumental – oblik imenskih reči koji označava S KIM/ČIME se vrši radnja : - Idem u bioskop sa sestrom.Lopatom sam čistio sneg.

7. lokativ – oblik imenskih reči koji označava O KOME/O ČEMU se govori ili gde se vrši radnja / NA KOME/NA ČEMU, U KOME/ U ČEMU: - Na stolu mi je ostala knjiga. – Razgovarali smo o filmu.

Reference uredi

  1. ^ a b Stanojčić, Živojin; Popović, Ljubomir (1992). Gramatika srpskog jezika. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd. str. 70.