Indijska kuhinja sastoji se od raznih regionalnih i tradicionalnih kuhinja poreklom sa indijskog potkontinenta. S obzirom na raznolikost tla, klime, kulture, etničkih grupa i zanimanja, ove kuhinje se značajno razlikuju i koriste lokalno dostupne začine, začinsko bilje, povrće i voće. Na indijsku hranu takođe jako utiče religija, posebno hinduizam, kulturni izbori i tradicije.[1] Vekovi islamske vladavine, posebno Mogola, takođe su uveli jela poput samose i pilava.[2]

Indijska kuhinja vićena okom slikara
Restoran indijske kuhinje

Istorijski događaji poput invazija, trgovinskih odnosa i kolonijalizma odigrali su ulogu u uvođenju određene hrane u ovu zemlju. Kolumbijsko otkriće Novog sveta donelo je Indiji niz novog povrća i voća. Jedan broj njih, poput krompira, paradajza, čilija, kikirikija i Guave, postali su osnovni proizvodi u mnogim regionima Indije.[3] Indijska kuhinja oblikovala je istoriju međunarodnih odnosa; trgovina začinima između Indije i Evrope bila je primarni katalizator evropskog doba otkrića.[4] Začini su se kupovali iz Indije i njima se trgovalo po Evropi i Aziji. Indijska kuhinja uticala je na druge kuhinje širom sveta, posebno na one iz Evrope (posebno Britanije), Bliskog istoka, Južne Afrike, Istočne Afrike, Jugoistočne Azije, Severne Amerike, Mauricijusa, Fidžija, Okeanije i Kariba.[5][6]

Osnovne karakteristike

uredi

Indijska kuhinja sastoji se od širokog spektra regionalnih i tradicionalnih kuhinja. S obzirom na raznolikost u tipu tla, klimi, kulturi, etničkim grupama i zanimanjima, ove kuhinje se međusobno znatno razlikuju, po regionima, jer se koriste lokalno dostupne začine, začinsko bilje, povrće i voće. Na način ishrane i pripremanje specifičnih indijskih jela uticalo je fiđe činilaca:

  • religija, posebno hinduistički kulturni izbori i tradicija, [traži se izvor] i islama vladavina, posebno vladavina Mongola,
  • dolazak Portugalaca na indijske jugozapadne obale,
  • britanska višedecenijska vladavina.

Osnovne karakteristike obroka

uredi
 
Temelj tipičnog indijskog obroka su žitarice kuvane na jednostavan način, dopunjene ukusnim slanim jelima.
 
Karakteristika indijske hrane je postojanje niza prepoznatljivih vegetarijanskih kuhinja, od kojih je svaka karakteristika geografske i kulturne istorije njenih pristalica
 
Uzgoj pirinča proširio se mnogo ranije iz Indije u centralnu i zapadnu Aziju; međutim, tokom Mogulske vladavine jela, kao što je pilav,razvila su se u međuvremenu tokom Abasidskog kalifata

Temelj tipičnog indijskog obroka su žitarice kuvane na jednostavan način, dopunjene ukusnim slanim jelima. [traži se izvor] Ovo poslednje uključuje sočivo, mahunarke i povrće začinjeno đumbirom i belim lukom, ali takođe i pronicljivijom kombinacijom začina koji mogu sadržati korijander, kim, kurkumu, cimet, kardamon i drugima kako je navedeno u mnogim kulinarskim konvencijama. [traži se izvor]

U stvarnom obroku, indijski servirung ima oblik pladnja ili talija, sa centralnim mestom za kuvane žitarice, one periferne, često u malim zdelicama, za ukusnu pratnju, tako da se hrana unosi mešanjem - na primer pirinča i sočiva - ili preklapanjem jednog - poput hleba - oko drugog, poput kuvanog povrća. [traži se izvor]

Značajna karakteristika indijske hrane je postojanje niza prepoznatljivih vegetarijanskih kuhinja, od kojih je svaka karakteristika geografske i kulturne istorije njenih pristalica. [traži se izvor] Pojava ahimse ili izbegavanje nasilja nad svim oblicima života u mnogim verskim redovima rano u indijskoj istoriji, posebno upanišadijskom hinduizmu, budizmu i džainizmu, smatra se značajnim faktorom prevaladavanja vegetarijanstva među segmentima Hinduističkog stanovništva, posebno u južnoj Indiji, Gudžaratu i pojasu koji govori hindski u severnoj i centralnoj Indiji, kao i među džainima. [traži se izvor] Među ovim grupama oseća se jaka nelagodnost pri pomisli da se jede meso,[traži se izvor] i doprinosi niskoj proporcionalnoj konzumaciji mesa ukupnoj ishrani u Indiji. [traži se izvor]

Za razliku od Kine, koja je znatno povećala potrošnju mesa po stanovniku u godinama povećanog ekonomskog rasta, u Indiji su jake dijetetske tradicije doprinele da mlekarstvo, a ne meso, postane preferirani oblik konzumacije životinjskih proteina koji prati veći ekonomski rast.

U poslednjem milenijumu, najznačajniji uvoz tehnika kuvanja u Indiju dogodio se tokom Mongoskog carstva. Uzgoj pirinča proširio se mnogo ranije iz Indije u centralnu i zapadnu Aziju; međutim, tokom mogulske vladavine jela, kao što je pilav, ] razvila su se u međuvremenu tokom Abasidskog kalifata,[traži se izvor] i tehnike kuvanja, poput mariniranja mesa u jogurtu, proširile su se u severnu Indiju iz severozapadnih regiona. [traži se izvor] Jednostavnom persijskom jogurtu - marinadi počeli su da se dodaju luk, beli luk, bademi i začini. [traži se izvor] Pirinač uzgajan na jugozapadu glavnog grada Mogula, Agra, koja je u islamskom svetu postao poznata po finim zrnima, delimično je kuvana i slagan naizmenično sa sotiranim mesom, i u čvrsto zapečaćenom lonacu je sporo kuvan prema drugoj persijskoj tehnici kuvanja. Tako se proizvelo ono što je danas postalo indijski birjani, [traži se izvor] odlika svečanih trpeza u mnogim delovima Indije. [traži se izvor]

U hrani koja se služi u restoranima u urbanoj severnoj Indiji i na međunarodnom nivou, raznolikost indijske hrane delimično je prikrivena dominacijom pandžapske kuhinje. To je velikim delom izazvano preduzetničkom reakcijom ljudi iz regije Pendžab koji su raseljeni podelom Indije 1947. godine i koji su u Indiju stigli kao izbeglice. [traži se izvor] Identifikacija indijske kuhinje sa piletinom tandoori - kuvanom u tanduri peći, koja se tradicionalno koristila za pečenje hleba u ruralnom Pendžabu i regionu Delhi, posebno među muslimanima, ali koja je poreklom iz Centralne Azije - datira iz ovog perioda. [traži se izvor]

Galerija

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ Dias (1996). Steward, The. Orient Blackswan. str. 215. ISBN 978-81-250-0325-0. 
  2. ^ Gesteland, Richard R.; Gesteland, Mary C. (2010). India: Cross-cultural Business Behavior : for Business People, Expatriates and Scholars. Copenhagen Business School Press DK. ISBN 978-87-630-0222-6. str. 176.
  3. ^ Balasubramanian, D (16. 10. 2008). „Potato: historically important vegetable”. The Hindu. Chennai, India. Arhivirano iz originala 20. 10. 2008. g. Pristupljeno 26. 6. 2012. 
  4. ^ Cornillez, Louise Marie M. (proleće 1999). „The History of the Spice Trade in India”. 
  5. ^ „Nasi, Kari, Biryani & Mee”. Veg Voyages. Arhivirano iz originala 28. 06. 2009. g. Pristupljeno 23. 6. 2009. 
  6. ^ „Asia Food Features”. Asiafood.org. Arhivirano iz originala 25. 5. 2001. g. Pristupljeno 23. 6. 2009. 
  7. ^ Staelens, Stefanie. „The Bhang Lassi Is How Hindus Drink Themselves High for Shiva”. Vice.com. Pristupljeno 10. 8. 2017. 

Spoljašnje veze

uredi

  Mediji vezani za članak Indijska kuhinja na Vikimedijinoj ostavi