Induktorski telefon M63

Induktorski telefon M63 namijenjen je za održavanje telefonskih veza u svim jedinicama JNA, a prvenstveno u poljskim uslovima rada. Za rad preko automatske telefonske centrale, telefon M63 mora imati brojčanik BN-1. Telefon M63 omogućuje neposredni rad između dva telefona preko žične linije ili preko kanala telefonskog uređaja sa nosećom frekvencijom, posredni rad preko induktorske telefonske centrale LB-sistema, posredni rad preko ručne telefonske centrale CB-sistema, posredni rad preko automatske telefonske centrale CB-sistema upotrebom brojčanika BN-1 i neposredni rad preko radio uređaja za daljine. Domet telefona M63 zavisi od slabljenja odgovarajućih linija, odnosno od slabljenja kanala telefonskih uređaja sa nosećom frekvencijom i telefonskih centrala.[1]

Induktorski telefon M63 sa brojčanikom BN-1
VrstaTelefon
Poreklo SFRJ

Opis induktorskog telefona M63

uredi

Induktorski telefon sastoji se od metalnog poklopca, metalne kutije, remnika, mikrotelefonske kombinacije MK-1-A i gornje ploče. Metalni poklopac služi za zatvaranje gornje ploče (dijela) telefona i mikrotelefonske kombinacije MK-1-A.[2] Na prednjoj strani poklopca je tablica sricanja slova i brojeva. Na bočnim stranama nalaze se po jedan utvrđivač za utvrđivanje poklopca na kutiju. Metalna kutija služi za smještaj gornje ploče s ostalim dijelovima telefona. Na prednjoj strani kutije je udubljenje s rešetkom koje je, u stvari, rezonator (umjesto čašice) zvonceta za neizmjeničnu struju i udubljenje sa ručkom induktora. To udubljenje zatvoreno je hermetički gumenom membranom. Prteni remnik služi za nošenje telefona u bilo kojem položaju. Na remniku je pređica, koja omogućava podešavanje njegove dužine za nošenje. Mikrotelefonska kombinacija MK-1-A omogućuje predaju i prijem govora. Sastoji se iz: rukohvata na kojem su učvršćeni svi dijelovi mikrotelefonske kombinacije; slušalice u vidu uloška (kapisle), smještene u školjku i učvršćene bakelitnim poklopcem. Uložak slušalice je hermetički zatvoren. Slušalica omogućuje prijem govora, tj. pretvara električne u zvučne talase; mikrotalasnog prekidača u vidu pologe, hermetički zatvorenog. Kad se pritisne prekidač, mikrofonsko strujno kolo je uključeno; ugljenog mikrofona u vidu uloška (kapisle), smještenog u školjku i učvršćenog metalnim poklopcem. Uložak mikrofona zatvoren je hermetički.[3] Mikrofon omogućuje predaju govora, tj. pretvaranje zvučnih u električne signale; i petožilog kabla (2 m) savijenog u spiralu. Jedan kraj je učvršćen i spojen na mikrotelefonsku kombinaciju, a drugi na gornju ploču telefona. Gornja ploča je učvršćena za kutiju sa 6 vijaka. Spoj između kutije i gornje ploče je hermetički zatvoren.[4]

Postavljanje za rad i održavanje

uredi

Telefon M63 postavlja se za rad u sklonište, šator, motorno vozilo ili u zgradu, neposredno na dohvat ruke učesnika.[5] Telefon se postavlja za rad u horinzontalnom položaju na drvenu podlogu radi izolacije od zemlje; gornja ploča okrenuta mu je na gore. Može se vješati remnikom o drvo ili o neki drugi predmet. Pri postavljanju telefona otvara se metalni poklopac, koji i dalje ostaje na remniku. Kad se telefon postavlja na automatsku telefonsku centralu, brojčanik se učvršćuje na prednju desnu stranu telefona.

Prije početka pregleda i poslije upotrebe svaki dio najprije dobro očistiti suvom krpom, pa ga tek onda pregledati. Poslije izvršenog pregleda, izvijestiti pretpostavljenog starješinu o neispravnostima koje su uočene, i o načinu na koji su otklonjene. Kada se telefon neće upotrebljavati duže od 30 dana, moraju se izvaditi iz njega svi suvi elementi da se ne bi oštetili unutrašnji dijelovi telefona.[6]

Reference

uredi
  1. ^ Induktorski 1970, str. 9.
  2. ^ Induktorski 1970, str. 12.
  3. ^ Induktorski 1970, str. 14.
  4. ^ Induktorski 1970, str. 15.
  5. ^ Induktorski 1970, str. 20.
  6. ^ Induktorski 1970, str. 33.

Literatura

uredi
  • Induktorski telefon M63. Državni sekretarijat za poslove narodne odbrane SFRJ. 1970.