Indukcija (logika)
Метод закључивања
Indukcija je logička metoda tj. vrsta posrednog zaključka kod kojeg se polazi od pojedinačnog ka opštem.
To znači da ono što važi za svaki pojedinačni slučaj jedne vrste, važi za celu vrstu. Induktivni zaključak se deli na potpun i nepotpun. Ako se u premisama (polazni sud) nabroji svaki pojedini slučaj neke vrste pa se zaključi o celoj vrsti, onda je to potpuna indukcija. Ako se na osnovu nekoliko primera neke vrste zaključi o čitavoj vrsti onda je to nepotpuna indukcija. Ako su sve premise istinite onda je u potpunoj indukciji sigurno istinit i zaključni sud. To ne možemo tvrditi za nepotpunu indukciju.
Vidi još
urediLiteratura
uredi- Herms, D. „Logical Basis of Hypothesis Testing in Scientific Research” (PDF). Arhivirano iz originala (pdf) 19. 03. 2009. g. Pristupljeno 10. 11. 2012.
- Kemerling, G (27. 10. 2001). „Causal Reasoning”.
- Holland, JH; Holyoak, K. J.; Nisbett, R. E.; Thagard, P. R. (1989). Induction: Processes of Inference, Learning, and Discovery. Cambridge, MA, USA: MIT Press. ISBN 978-0-262-58096-0.
- Holyoak, K; Morrison, R. (2005). The Cambridge Handbook of Thinking and Reasoning. New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-82417-0.
Spoljašnje veze
uredi- Four Varieties of Inductive Argument from the Department of Philosophy, University of North Carolina at Greensboro.
- ''Properties of Inductive Reasoning, a psychological review by Evan Heit of the University of California, Merced.
- The Mind, Limber An article which employs the film The Big Lebowski to explain the value of inductive reasoning.