Iri (jezero)

једно од Великих језера у Северној Америци

Jezero Iri (engl. Lake Erie) je jezero u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Četvrto je po veličini od pet Velikih jezera u Severnoj Americi na granici SAD i Kanade.[2][5] Površina jezera iznosi 25.667 km². To je najjužnije, najpliće i ima najmanju zapreminu među Velikim jezerima i stoga ima i najkraće prosečno vreme zadržavanja vode.[6][7] Na svom najdubljem mestu, jezero Iri je duboko 210 feet (64 metres).

Iri[1]
Jezero Iri gledano iz Rezervata Dejvida M. Roderika u Okrugu Iri (Pensilvanija).
Koordinate42° 12′ S; 81° 12′ Z / 42.2° S; 81.2° Z / 42.2; -81.2
PritokeKajahoga, Detroit[2]
OtokeNijagara
Velandov kanal[3]
Zemlje basena SAD,  Kanada
Maks. dužina241 mi (388 km) km
Maks. širina57 mi (92 km) km
Površina9.910 sq mi (25.667 km2)[3] km2
Pros. dubina62 ft (19 m)[3] m
Maks. dubina210 ft (64 m)[1] m
Zapremina116 cu mi (480 km3)[3] km3
Dužina obale1799 mi (1.286 km) plus 72 mi (116 km) za ostrva[4] km
Nad. visina569 ft (173 m)[3] m
NaseljaBufalo, Klivlend, Iri, Tolido
Iri[1] na karti SAD
Iri[1]
Iri[1]
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi
1 Shore length is not a well-defined measure.
Velika jezera, sa jezerom Iri naznačaenim tamnijom bojom

Nalazi se na teritoriji američkih saveznih država Mičigen, Njujork, Ohajo i Pensilvanija i kanadske pokrajine Ontario. Ono je najpliće i najmanje jezero Velikih jezera po zapremini. Ono je smešteno ispod jezera Huron. Primarni uliv Irija je reka Detroit. Glavni prirodni odliv iz jezera je preko reke Nijagare, koja snabdeva Kanadu i SAD hidroelektričnom energijom dok okreće ogromne turbine u blizini Nijagarinih vodopada kod Levistona u Njujorku i Kvinstona u Ontariju.[8] Do izlivanja dolazi preko Velandskog kanala, dela kanala Sen Lovren, koji preusmerava vodu za brodske prolaze od Port Kolbornu, Ontario na jezeru Iri, do Sent Ketrinsa na jezeru Ontario, visinska razlika od 326 ft (99 m). Ekološko zdravlje jezera Iri je već decenijama bilo zabrinjavajuće, sa problemima poput prekomernog ribolova, zagađenja, cvetanja algi i eutrofikacije.[9][10]

Jezero je dobilo ime po indijanskom plemenu Iri koje je živelo na njegovim južnim obalama. Otkrili su ga francuski istraživači u 17. veku.

Geografija uredi

 
Satelitski snimak jezera Iri, 2007
 
Severna obala sredinom decembra 2014.

Geografska svojstva uredi

Jezero Erie (42,2°J, 81,2°Z) ima srednju nadmorsku visinu od 571 ft (174 m)[1]. Ono ima površinu od 9.990 sq mi (25.874 km2)[3], dužinu od 241 mi (388 km; 209 nmi)[3] i širinu od 57 mi (92 km; 50 nmi)[3] u najširem delu. To je najpliće od Velikih jezera sa prosečnom dubinom 63 ft (19 m)[3] i najvećom dubinom od 35 fathoms (210 ft; 64 m)[3][1] Pošto je Iri najpliće, ujedno je i najtoplije od Velikih jezera,[11] a 1999. godine ovo je skoro postalo problem za dve nuklearne elektrane kojima je potrebna hladna jezerska voda da bi reaktori bili hladni.[12] Toplo leto 1999. dovelo je do toga da se temperature jezera približe granici od 85 °F (29 °C) neophodnoj za održavanje postrojenja hladnim.[12] Takođe zbog svoje plitkoće, ono se prvo smrzava zimi.[13] Najplići deo jezera Iri je zapadni sliv gde su dubine prosečno samo 25—30 ft (7,6—9,1 m); kao rezultat toga, „najmanji povetarac može podići živahne talase“, takođe poznate kao sičevi.[14] Prema drugim izveštajima, „talasi se grade vrlo brzo”.[15][16] Region oko jezera poznat je kao „grmljavinska prestonica Kanade“ sa impresivnim „munjama“.[16] Ponekad žestoki talasi koji neočekivano nastaju dovode do dramatičnih spasavanja; u jednom slučaju, stanovnik Klivlenda koji je pokušavao da izmeri pristanište u blizini svoje kuće postao je zaglavljen, ali ga je spasao ronilac vatrogasne službe iz Avon Lejka u Ohaju:

U borbi protiv talasa, njih dvoje su konačno izvučeni konopcem. Nakon što je bio sat i po zarobljen, Bejker se vratio na kopno, iscrpljen i izubijan, ali živ.

— Tatjana Morales, CBS News, 2004[17]

Nivoi vode uredi

Jezero Iri ima jezersko vreme zadržavanja od 2,6 godina,[18] što je najkraće od svih Velikih jezera.[19] Površina jezera je 9.910 sq mi (25.667 km2).[3][20] Vodostaj jezera Iri varira sa godišnjim dobima kao i na drugim Velikim jezerima. Generalno, najniži nivoi su u januaru i februaru, a najviši u junu ili julu, iako je bilo izuzetaka. Prosečan godišnji nivo varira u zavisnosti od dugoročnih padavina. Kratkoročne promene nivoa često su uzrokovane sičevima koji su naročito visoki kada jugozapadni vetrovi duvaju po dužini jezera tokom oluja. To uzrokuje gomilanje vode na istočnom kraju jezera. Sičevi uzrokovani olujom mogu naneti štetu na kopnu. Tokom jedne oluje u novembru 2003. godine, nivo vode u Bufalu porastao je za 7 ft (2,1 m) sa talasima od 3,0–4,6 metara.[21] U međuvremenu, na zapadnom kraju jezera, Toledo je doživeo sličan pad nivoa vode.

  • Istorijski visoka voda. U leto 1986. godine, jezero Iri je dostiglo svoj najviši nivo na 5,08 ft (1,55 m) iznad proseka.[22] Rekord u visokim vodama postavljen je od aprila 1986. do januara 1987. Nivoi su se kretali 1,32—1,55 m iznad proseka.[22]
  • Istorijski niska voda. U zimu 1934. godine, jezero Iri dostiglo je najniži nivo na 1,5 ft (0,46 m) ispod proserka.[22] Mesečni rekordi niskog vodostaja postavljeni su od jula 1934. do juna 1935. Tokom ovog dvanaestomesečnog perioda vodostaji su se kretali oko 1,5 ft (0,46 m).[22]

Reference uredi

  1. ^ a b v g Wright, John W., ur. (2006). The New York Times Almanac  (2007 izd.). New York, New York: Penguin Books. str. 64. ISBN 0-14-303820-6. 
  2. ^ a b State of Ohio, Division of Geological Survey, Lake Erie Facts Arhivirano mart 25, 2013 na sajtu Wayback Machine, Accessed May 4, 2013
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j US Environmental Protection Agency, Great Lakes Factsheet No. 1, Accessed May 4, 2013
  4. ^ Shorelines of the Great Lakes Arhivirano april 5, 2015 na sajtu Wayback Machine
  5. ^ 10 Largest Lakes in the World. worldatlas.com.
  6. ^ „Lake Erie – Facts and Figures”. Great Lakes Information Network. Arhivirano iz originala 4. 1. 2013. g. Pristupljeno 10. 12. 2012. 
  7. ^ „Erie, Lake - FactMonster”. www.factmonster.com. 
  8. ^ „From Honeymoon City to Hydro City”. CBC Digital Archives. 25. 8. 1957. Pristupljeno 26. 1. 2011. 
  9. ^ Nancy Macdonald (20. 8. 2009). „Canada's sickest lake”. Macleans.CA. Arhivirano iz originala 24. 8. 2009. g. Pristupljeno 26. 1. 2011. 
  10. ^ Michael Wines (14. 3. 2013). „Spring Rain, Then Foul Algae in Ailing Lake Erie”. The New York Times. Pristupljeno 15. 3. 2013. 
  11. ^ „Dr. Charles E. Herdendorf”. Wkyc.com. 26. 2. 2008. Arhivirano iz originala 10. 2. 2013. g. Pristupljeno 10. 12. 2012. 
  12. ^ a b „Lake Erie Heat Wave Threatens Nuclear Plants' Cooling Systems”. Los Angeles Times. Associated Press. 10. 8. 1999. Pristupljeno 24. 1. 2011. 
  13. ^ „NOAA - Great Lakes Environmental Research Laboratory”. Arhivirano iz originala 19. 01. 2014. g. Pristupljeno 04. 08. 2021. 
  14. ^ Denny lee (10. 9. 2004). „Reborn, Lake Erie Beckons Kayakers”. The New York Times. Pristupljeno 24. 1. 2011. 
  15. ^ The Windsor Star (24. 11. 2008). „Author's imagination stoked by Lake Erie tales”. Canada.com. Arhivirano iz originala 25. 8. 2012. g. Pristupljeno 26. 1. 2011. 
  16. ^ a b Margaret Atwood (19. 1. 2008). „On Lake Erie's demise”. The Star. Arhivirano iz originala 16. 10. 2011. g. Pristupljeno 24. 1. 2011. „Also, the western end of Lake Erie is the thunderstorm capital of Canada – the lightning displays are breathtaking, the winds can hit gale force, and, due to the lake's shallowness, the waves build very quickly. 
  17. ^ Tatiana Morales (19. 7. 2004). „Dramatic Lake Erie Rescue”. CBS News. Pristupljeno 24. 1. 2011. 
  18. ^ Dennis B. Roddy (30. 9. 2010). „Caught in a net of laws and bans, fishermen lost their livelihood”. Pittsburgh Post-Gazette. Arhivirano iz originala 03. 10. 2010. g. Pristupljeno 24. 1. 2011. 
  19. ^ Great Lakes; Basic Information: Lake Erie. U.S. Environmental Protection Agency.
  20. ^ Cicely A. Richard (25. 1. 2010). „Fishing Lakes in Pennsylvania”. USA Today. Pristupljeno 25. 1. 2010. „Lake Erie, one of North America's Great Lakes, offers more than 470,000 acres of surface water. 
  21. ^ „Great Lakes Storm Surges November 12–13, 2003”. Glerl.noaa.gov. Arhivirano iz originala 9. 4. 2013. g. Pristupljeno 10. 12. 2012. 
  22. ^ a b v g Monthly bulletin of Lake Levels for The Great Lakes; September 2009; U.S. Army Corps of Engineers, Detroit District

Literatura uredi

  • Assel, R.A. (1983). Lake Erie regional ice cover analysis: preliminary results [NOAA Technical Memorandum ERL GLERL 48]. Ann Arbor, MI: U.S. Department of Commerce, National Oceanic and Atmospheric Administration, Environmental Research Laboratories, Great Lakes Environmental Research Laboratory.
  • Saylor, J.H. and G.S. Miller. (1983). Investigation of the currents and density structure of Lake Erie [NOAA Technical Memorandum ERL GLERL 49]. Ann Arbor, MI: U.S. Department of Commerce, National Oceanic and Atmospheric Administration, Environmental Research Laboratories, Great Lakes Environmental Research Laboratory.

Spoljašnje veze uredi