Istočni Vu (kineski:wiktionary:东吴), takođe poznat kao Sun Vu (kineski:wiktionary:孙吴) je država koja je postojala na jugoistoku Kine u 3. veku, odnosno jedno od Tri kraljevstva nastalo nakon kolapsa dinastije Han i raspada zemlje. Nastalo je u Jangnanu (delta Jangcekjanga), a glavni gradovi su mu bili Jankang (建業), današnji Nanking, odnosno neko vreme Vučang (武昌, u modernom Ečouu u provinciji Hubej). Država je ime dobila po regiji Vu, području južno od reke Jangce kojim je u doba kraja dinastije Han vladao gospodar rata Sun Ćijen, koji je bio nominalno podređen caru Liju Čanu, koji je u stvari bio marioneta severnog gospodara rata Cao Caoa. Sun Ćijen je ispočetka bio zadovoljan svojim statusom regionalnog velmože; međutim, nakon što je Cao Caov sin Cao Pi sebe proglasio novim carem i tako stvorio državu Cao Vej, a isto učinio i Liju Bei, vladar države Šu Han na jugozapadu Kine, godine 229. je i Sun Ćijen sledio njihov primer i proglasio novu carsku dinastiju Vu. U sledećih nekoliko decenija je Istočni Vu uživala relativan mir i prosperitet, u njoj se počeo stvarati poseban kulturni identitet koji će doprineti podeli Kine na Severnu i Južnu u kasnijim periodima. Država Vu se kao samostalni entitet uspela održati najduže od sva Tri kraljevstva - godine 280. je pokorio Sima Jan, vladar severne dinastije Đin i tako ponovno ujedinio Kinu u jedinstvenu političku celinu.[1]

Teritorije Istočnog Vua (označene zeleno), 262. god.

Dinastija Sun Vu

uredi
Posthumno ime Hramovno ime Lično ime Vladarsko ime Period vladavine
Konvencija za navođenje: Lično ime.
Car Da
大皇帝 (Dà huángdì)
Tai-cu
太祖 (Tàizǔ)
Sun Ćijen
孙权 (Sūn Quán)
Huang-vu (黄武)
Huang-lung (黄龙)
Đija-h’ (嘉禾)
Č’-vu (赤乌)
Tai-juen (太元)
Šen-feng (神凤)
222-229
229-231
231-238
238-251
251-252
252.
Car Fei
废皇帝 (Fèi huángdì)
nema Sun Lijang
孫亮 (Sūn Liàng)
Đijen-sjing (建兴)
Vu-feng (五凤)
Tai-ping (太平)
252-253
253-256
256-258.
Car Đing
景皇帝 (Jǐng huángdì)
nema Sun Sju
孫休 (Sūn Xiū)
Jung-an (永安) 258-264.
Car Mo
末帝 (Mòdì)
nema Sun Hao
孙皓 (Sūn Hào)
Juen-sjing (元兴)
Gan-lu (甘露)
Bao-ding (宝鼎)
Đijen-heng (建衡)
Feng-huang (凤凰)
Tijen-c’ (天册)
Tijen-sji (天玺)
Tijen-đi (天纪)
264-265
265-266
266-269
269-271
272-274
274-276
276
277-280.

Izvori

uredi

Bibliografija

uredi