Iljušin Il-22 je četvoromotorni sovjetski bombarder na mlazni pogon razvijen tokom 1946-7. To je bio prvi bombarder na mlazni pogon proizveden u Sovjetskom Savezu u fabrici aviona Iljušin.

Iljušin Il-22

Iljušin Il-22
Opšte
Namena taktički bombarder
Posada 5
Proizvođač projektant Iljušin
Prvi let 24. 07. 1947.
Početak proizvodnje prototip
Dimenzije
Dužina 21,05 m
Razmah krila 23,06 m
Površina krila 74,50 m²
Masa
Prazan 14.950 kg
Maks. težina pri uzletanju 24.000 kg
Maks. spoljni teret 3.000 kg
Pogon
Turbo-mlazni motor 4 x Ljulka TR-1
Potisak TMM 4 x 125 kN
Performanse
Maks. brzina na Hopt 718 km/h
Maks. brzina na H=0 657 km/h
Dolet 865 km
Plafon leta 11.100 m
Brzina penjanja 581 m/min

Projektovanje i razvoj

uredi

Pošto je početkom 1946. godine bio završen prvi sovjetski turbomlazni motor TR-1, Savet ministara dalo je nalog za projektovanje četvoromotornog bombardera na mlazni pogon. Taj zahtev je prosleđen OKB Iljušinu i OKB Suhoju i tako su nastali bombarderi Il-22 i Su-10. Pošto je krajem 1945. godine rasformiran OKB Mjasišev nekoliko ključnih konstruktora je prešlo u OKB Iljušin i to je predstavljalo jezgro porojektantskog tima za projekt Il-22. Prototip je relativno brzo završen i prvi probni let je napravljen 24. jula 1947. godine. U toku ispitivanja se pokazalo da se avionom lako upravlja ali da nema dovoljno snage (motori TR-1 su davali samo 80% potrebnog potiska). S obzirom da avion nije na fabričkom testiranju ispunio potrebne karakteristike, Iljušin je odlučio da se avion ne šalje na ispitivanje Državnoj komisiji. Protorip je redizajniran ugrađena su mu dva turbo mlazna motora Mikulin i radni naziv ovog projekta je bio Il-24. Od ovog projekta se odustalo tokom 1948. godine, ali se zahvaljujući saznanjima stečenih radom na projektima Il-22 i Il-24, napravio novi dvomotorni bombarder na mlazni pogon Iljušin Il-28 koji je ušao u operativnu upotrebu.

Tehnički opis

uredi

Trup aviona Iljušin Il-22 je bio konvencionalnog dizajna za to vreme (odmah posle rata), potpuno metalne polu monokok konstrukcije kružnog poprečnog preseka. Kokopit se nalazio na nosu aviona i u nemu su bili smešteni dva pilota i navigator/nišandžija bombarder. U kabinu se ulazilo kroz vrata koja su bila postavljena sa leve strane trupa. Strelci su bili smešteni u leđnoj kupoli i repnoj kabini koja se nalazila ispod vertikalnog kormila pravca.

Pogonska grupa se sastojala od četiti turbomlazana motora Liulka TR-1 potiska 4 x 125 kN.

Krila su bila upravno postavljena u odnosu na trup i to na gornjoj polovini trupa (visokokrilac). Bila su trapezastog oblika, metalne konstrukcije i relativno debelog profila. Ispod krila su se nalazile četiri gondole u kojima su se nalazili motori. U krilnim šupljinama su se nalazili rezervoari za gorivo. Krila su bila opremljena elronima i zakrilcima kao i sistemom za odleđivanje.

Repne površine: su klasične: jedan veliki vertikalni stabilizator sa kormilom pravca, dva horizontalna stabilizatora sa kormilima dubine. Svi elementi repa su metalne konstrukcije sa oblogom od al-lima. Svi repni elementi su bili opremljeni termoelektričnim sistemom za odleđivanje.

Stajni trap je bio sistema „tricikl“ imao je jednu nosnu nogu i dve glavne noge koje su se uvlačile u trup aviona. Na prednjoj nozi stajnog trapa bili su postavljeni udvojeni točkovi „blizanci“ a na glavnim nogama se nalazio po jedan točak većih dimenzija.

Naoružanje

uredi
  • 1 x 23mm fiksni top montiran u nosnom delu trupa aviona,
  • 1 x 23mm pokretni top montiran u repnom delu trupa aviona,
  • 2 x 20 mm pokretni topovi ugrađeni u leđnoj kupoli,
  • do 3.000 kg. bombi maksimalno opterećenje aviona (normalno opterećenje 2.000 kg bombi),

Operativno korišćenje

uredi

Posadu aviona Il-22 sačinjava 5 članova: pilot i kopilot, navigator, radio operator/leđni strelac i stražnji strelac. Do operativnog korišćenja aviona Il-22 nije došlo jer je u međuvremenu napravljen bolji avion Il-28. Napravljeno je ukupno 1 primerak ovog aviona kao prototip.

Zemlje koje su koristile ovaj avion

uredi

Literatura

uredi
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Gordon, Yefim; Komissarov, Dimitriy.; i Sergey; (2004). OKB Ilyushin: A History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Ian Allan. ISBN 978-1-85780-187-3. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Enciklopedia of Russian Aircraft from 1875 - 1955. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey Aerospace. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Donald, David (2000). The Encyclopedia of Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. 
  • Guston, Bill (1995). The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Taylor, Michael (1996). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's. 

Spoljašnje veze

uredi