Kabaši (pleme)

Kabaši su danas albansko pleme sjeverne Albanije i Kosova i Metohije kao i naziv za selo u Albaniji.

Karta plemena sjeverne Albanije 1918, Kabaši su pod brojem 29.

Ivan Jastrebov je opisujući Manastir Sveti Marko Koriški i Manastir Svete Trojice u Mušutištu pisao i tom plemenu, jer su Kabaši živjeli u tom kraju. Pišući o manastiru Sv. Marka zapisao je da je on smješten na pola puta između Koriše i crkve Sv. Petra Koriškog. Na strani gdje je manastir i na suprotnoj strani, krajem 18. vijeka su se naselili Arnauti iz latinskog plemena Kabaš, koje se nalazi u Dukađinu - u Ibalu. Dolaskom su prešli na islam. Velike muke su zadavali tadašnjem igumanu zahvaljujući kojem manastir nije pretvoren u džamiju. Kabaši tu nisu imali svoje bogomolje pa su sa zavišću gledali na hram Sv. Marka. 1879. traže da se manastir pretvori u tekiju za njih. To im nije pošlo za rukom. Dok je ranije manastir bio pust služio im je kao staja za ovce i koze. Iguman Avksentije je imao umjeće opštenja sa Arnautima zbog čega su ga ovi poštovali i ponosili se što je manastor Sv. Marko sačuvan njihovom milošću.

Manastir Svete Trojice u Mušutištu je krajem dvadesetih godina 19. vijeka imao monaha Isaiju koji je živjeo u kolibici od pruća. Da ga nije bilo, mjesto bi bilo prodato Arnautinu (Husein Zekir) iz plemena Kabaša, žitelju sela Grekovca i tu bi u doba Jastrebova bilo arnautsko selo. Nastojanjima jeromonaha Dionisija, uprava nije prodala to mjesto Kabašaninu. Traženo je 500 pijastera. Pošto Kabašanin nije imao toliko novca, mjesto ostaje ocu Dionisij koji traži dozvolu za obnovu, ali ga je prije svega osigurao vezavši ga za manastor Sv. Marka. Izdejstvovao je od Mahmun-paše Rošlja manastirsko mjesto za sebe i obnovio ga je 1836. godine.

Jastrebov spominje i selo Kabaši u Albaniji u kojem su mu pokazivali uzvišenje po imenu Beriša, ubjeđujući ga da su i tada tamo očuvane ruševine crkve proroka Jeremije (Kiša Jeremis). Jedna starica mu je pričala da je u stara vremena bio običaj da se 1. maja (na dan Svetog Proroka Jeremije, po julijanskom kalendaru) tamo odlazilo na bogomolju sa ceremonijama. Tada je već omladina prekinula taj običaj. Jastrebov pominje da su se neki Kabaši, iz sela Kabaši, prselili u Prizrenski srez. Od tog plemena se obrazovalo selo blizu Kalvina u Gornjem Dukađinu ispod planine Korabe. Svi Kabašani su bili hrišani, tek nedavno od Jastrebovog vremena su se poturčili, prije najviše 0 godina od kada je to pisao, u Dukađinu, a ovdašnji prije više od 100 godina, čim su se preselili.