Kada je veći ili manji sud ugrađen u kupatilo koji služi za kupanje.[1] Proizvodi se od raznih materijala od kojih je najčešći emajl. Smatra se da su prve kade bile proizvedene i korišćene u 2. milenijumu p. n. e. u Knososu.[2]

Vrsta kade sa nogarima

Kada može imati nogare ili biti bez njih, odnosno uzidana u kupatilu. Na njihovu ivicu se mogu prikačiti komponente u obliku police na kojima se nalaze šamponi, sapuni ili druge potrebne stvari koje se nalaze u kupatilu, a služe za održavanje higijene. Posebna vrsta kade za opuštanje i/ili lečenje je džakuzi.

Istorija kade i kupanja uredi

 
Tradicionalna kada (19. vek) iz Italije

Dokumentovani rani vodovodni sistemi za kupanje datiraju još oko 3300. godine pre nove ere, kada su otkrivene bakarne vodovodne cevi ispod palate u drevnoj Evropi.[3] Dokazi o najranijoj preživeloj kadi personalne veličine pronađeni su na ostrvu Krit, gde je pronađena 1,5 m (5 ft) duga kada sa postoljem sagrađena od očvrsle grnčarije.[4]

Kada sa šapama, koja je dostigla vrhunac svoje popularnosti krajem 19. veka, nastala je sredinom 18. veka, kada je dizajn kugle i kandže nastao u Holandiji, verovatno umetnički inspirisan kineskim motivom zmaja koji drži dragoceni kamen. Dizajn se proširio na Englesku, gde je naišao na veliku popularnost među aristokratijom, baš kada je kupanje postajalo sve modernije. Rane kade u Engleskoj obično su bile napravljene od livenog gvožđa, ili čak od kalaja i bakra sa nanošenom bojom koja se vremenom ljuštila.

Pronalazač škotskog porekla Dejvid Bjuik izumeo je proces za lepljenje porcelanskog emajla za liveno gvožđe 1880-ih dok je radio za kompaniju Alekander Manufakčuring u Detroitu. Kompanija, kao i druge, uključujući Kohler kompaniju i J. L. Mot Ajron Vorks, započele su uspešno prodaju porcelanskih emajliranih kade od livenog gvožđa, proces koji ostaje uglavnom isti do danas. Daleko od kitnjastih stopala i luksuza koji se najviše asocira na kade sa kandžastim stopalima, rani primer Kohlera je reklamiran kao „kućna kada/kada za šurenje svinje”, kada je opremljena sa četiri noge služila je kao kada. Upotreba predmeta kao kade za svinje smatrana je važnijom marketinškom tačkom od njegove sposobnosti da funkcioniše kao kada.

Proces za emajliranje kade od livenog gvožđa izumeo je Amerikanac škotskog porekla Dejvid Danbar Bjuik.[5][6][7]

Tipovi uredi

 
Kada
 
Drvene kade za decu i bebe u Hajkou, Hajnan, Kina
 
Džakuzi hidromasažna kada

Vruće kade uredi

 
Drvena hidromasažna kada na prikolici u Finskoj.

Vruće kade su uobičajeni grejani bazeni koji se koriste za opuštanje, a ponekad i za terapiju. Vruće kade su postale popularne u SAD tokom rane hipi ere (1967–1980), pojavljujući se u filmovima i muzici.[8]

Meke kade uredi

Meke kade su napravljene od meke plastike ili pene sa zaštitnim neklizajućim premazom.[9] Dok su meke kade bile dostupne od 1970-ih,[10] do 1990-ih su ih prodavali veliki proizvođači.[9] Kade se obično prodaju za decu i starije, kako bi se sprečile povrede od pada.[11]

Reference uredi

  1. ^ Rečnik srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska. 2011. str. 499. 
  2. ^ „The origins of the design bathtub”. Ceramica Flaminia (na jeziku: italijanski). 13. 8. 2015. Arhivirano iz originala 02. 08. 2018. g. Pristupljeno 29. 10. 2019. 
  3. ^ Yannopoulos, Stavros; Yapijakis, Christos; Kaiafa-Saropoulou, Asimina; Antoniou, George; Angelakis, Andreas N. (2017-02-14). „History of sanitation and hygiene technologies in the Hellenic world”. Journal of Water, Sanitation and Hygiene for Development. IWA Publishing. 7 (2): 163—180. ISSN 2043-9083. doi:10.2166/washdev.2017.178. 
  4. ^ „The Evolution of the Design Bathtub in the History”. CeramicaFlaminia. 13. 8. 2015. Arhivirano iz originala 2. 8. 2018. g. Pristupljeno 21. 8. 2016. 
  5. ^ „Kerti locsoló, kád, autó”. totalcar.hu (na jeziku: Hungarian). Pristupljeno 2008-04-14. 
  6. ^ Pelfrey, William (2006). Billy, Alfred, and General Motors: The Story of Two Unique Men, a Legendary Company, and a Remarkable Time in American History. AMACOM Div American Mgmt Assn. str. 315. 
  7. ^ Curcio, Vincent (2000). Chrysler: The Life and Times of an Automotive Genius . Oxford University Press. str. 161–162. ISBN 978-0195078961. 
  8. ^ McCleary 2002, str. 220
  9. ^ a b Austin, Gene (19. 7. 1991). „Soft bathtubs touted as the new wave in offbeat bathroom fixtures”. The Baltimore Sun. Arhivirano iz originala 2018-07-27. g. Pristupljeno 27. 7. 2018. 
  10. ^ Reif, Rita (2. 9. 1976). „Doesn't Anyone Out There Need a Soft Bathtub?”. The New York Times. Pristupljeno 27. 7. 2018. 
  11. ^ Austin, Gene (17. 8. 1991). „Will The New Soft Bathtub Need A Hard Sell?”. Chicago Tribune. Pristupljeno 27. 7. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

  •   Mediji vezani za članak Kada na Vikimedijinoj ostavi