Kalkulisanje azilima

Kalkulisanje azilima je pežorativni izraz za praksu nekih izbeglica da podnose zahtev za azil u nekoliko država ili traže da podnesu zahtev u određenoj državi nakon što su putovali kroz druge države.[1] Koristi se uglavnom u kontekstu Evropske unije i Šengenske zone.[2] Izbeglice i tražioci azila su zaštićeni međunarodnom konvencijom prema principu koji utvrđuje da država ne može primorati nekoga ko traži utočište da se vrati u zemlju porekla ako postoji verovatnoća da će ta osoba tamo biti proganjana. Dablinska konvencija koja pokriva Evropsku uniju predviđa da se tražioci azila vraćaju u zemlju u kojoj je prvi put zabeležen njihov ulazak u uniju i gde su im prvi put uzeti otisci prstiju. Drugi cilj ove politike je da spreči kontinuirani transfer tražilaca azila između zemalja koje pokušavaju da nateraju druge da ih prihvate.[3][4] Jedan od ciljeva Policijske i pravosudne saradnje u krivičnim stvarima je sprečavanje kalkulisanja azilima.[5]

Pravo Evropske unije, prema Dablinskoj konvenciji, zahteva da tražioci azila imaju zahtev za azil registrovan u prvoj zemlji u koju stignu[6] i da je odluka prve zemlje Evropske unije u kojoj se prijave konačna odluka u svim zemljama Evropske unije. Međutim, neki tražioci azila se žestoko opiru uzimanju otisaka prstiju i registraciji u zemljama koje im nisu naklonjene. Na primer, neki ljudi traže azil u Nemačkoj i Švedskoj gde se uzima ozbiljniji pristup socijalnoj i integracijskoj podršci[7] i veća je verovatnoća da će osnovna prava biti ispunjena.[8] Prema izveštajima, neki tražioci azila su opekli prste kako bi izbegli kontrolu evidencije otisaka prstiju u Italiji kako bi mogli da podnesu zahtev za azil u drugoj zemlji.[9] Zapis o otisku prsta, poznat kao sistem Eurodac, se koristi za presretanje višestrukih ili lažnih zahteva za azil.[10]

Reference uredi

  1. ^ Horning, Amber; Jordenö, Sara V.; Savoie, Nicole (2020). „Double-edged risk: Unaccompanied minor refugees (UMRs) in Sweden and their search for safety”. Journal of Refugee Studies. 33 (2): 390—415. doi:10.1093/jrs/feaa034. 
  2. ^ „Asylum Shopping Definition”. duhaime.org. Arhivirano iz originala 25. 06. 2018. g. Pristupljeno 20. 06. 2023. 
  3. ^ „Fact Sheet on the Dublin Convention”. Arhivirano iz originala 19. 3. 2005. g. Pristupljeno 20. 2. 2005. 
  4. ^ MOORE, K. (2013). „"Asylum Shopping" in the Neoliberal Social Imaginary”. Media, Culture & Society. 35 (3): 348—365. doi:10.1177/0163443712472090. Pristupljeno 27. 9. 2020. 
  5. ^ Select Committee on European Union Tenth Report, House of Lords
  6. ^ European Parliament (26. 6. 2013). „Regulation (EU) No 604/2013 of the European Parliament and of the Council of 26 June 2013 establishing the criteria and mechanisms for determining the Member State responsible for examining an application for international protection lodged in one of the Member States by a third-country national or a stateless person”. Eur-Lex. Pristupljeno 4. 4. 2019. 
  7. ^ Yardley, Jim; Pianigiani, Gaia (29. 11. 2013). „Out of Syria, Into a European Maze”. The New York Times. Pristupljeno 4. 12. 2013. 
  8. ^ „Human rights court deals blow to EU asylum system”. EUobserver (na jeziku: engleski). 21. 1. 2011. Pristupljeno 2021-10-15. 
  9. ^ „Dublin regulation leaves asylum seekers with their fingers burnt”. The Guardian. London. 7. 10. 2011. Pristupljeno 5. 12. 2014. 
  10. ^ „Q&A: Migrants and asylum in the EU”. BBC News. 3. 3. 2016. Pristupljeno 5. 12. 2014.