Kafana Kičevo, koja je nosila i ime Gostionica Kičevo ili Hotel Kičevo bila je jedna od poznatijih kafana u starom Beogradu. Nalazila se u Beogradu, u Crnogorskoj ulici br. 14. Sagrađena je u prvoj polovini HIH veka, a 1933. godine je srušena.[1] Kafana je bilo mesto brojnih tuča pa je tako poznata i kao Krvava kafana[2]. Kafana je imala i pekarnicu, vlast ustabaše Dimčeta, koji je bio predsednik furundžijskog esnafa.[3] Kafana je srušena 1933. zbog gradnje Aleksandrovog mosta.

Kafana Kičevo
Crtež Emanuela Muanovića (1925)
Crtež Emanuela Muanovića (1925)
Crtež Emanuela Muanovića (1925)
Informacije
Lokacija Kamenička ulica ili ugao Crnogorske i Karađorđeve
Status srušena
Sagrađena prva polovina 19. veka
Srušena 1933.
Broj spratova jedan sprat

O kafani uredi

Podaci o nastanku kafane nisu poznati. Jedini podataka koji se zna, vezan za kafanu je da je najstariji poznati vlasnik Kičeva bio južnjak Dimče starešina pekarskog zanata. On je vodio kafanu 1880-ih godina, dok je 1920-ih kafanu držao Radovan M. Lojaničić. Odmah pored kafane nalazila se ćevabdžinica i pekara. Kafana Kičevo je vremenom menjala svoje titule, bila je i hotel, i gostionica... U jednom periodu kafanu su dolazili lađari i obalski radnici, pa su tuče bile česte i bilo je i krvi, pa su je mnogi zvali i Krvava kafana. Kafana je srušena 1933. godine da bi se izgradio Most kralja Aleksandra. Prilikom rušenja pronađeno je dosta novčanica, noževa i ljudske kosti.[4] Jedan novinar Politike je rekao da skoro da nema Beograđanina koji nije poznavao kafanicu Kičevo, koja je imala nakrivljeni krov i orijentalni izgled. [1]

Arhitektura uredi

Građevina i plac na kome se nalazila kafana Kičevo su nepravilnog oblika. Zgrada je imala prizemlje i sprat koji je išao celom dužinom fasade. Krov je bio napravljen u orijentalnom stilu. Glavna fasada je bila u Karađorđevoj ulici, a tu je bio i ulaz u kafanu. Jedan prozor je bio na prizemlju, a dva na spratu, ispod kojih je stajao naziv firme. U prizemlju je bila gostionica, a na spratu su bile sobe za izdavanje. Kafana je jedno vreme bila hotel. [5]


Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Belinger, Boris; Mijatović, Boško (2015). Ilustrovana istorija beograddskih kafana - Od Turskog hana do Aero kluba. Beograd: Arhipelag. str. 165. 
  2. ^ „Beogradske priče: Bircuz Kičevo i noćne tuče”. novosti.rs. Pristupljeno 15. 9. 2021. 
  3. ^ Golubović, Vidoje (2019). Mehane i kafane starog Beograda. Laguna. str. 206—207. ISBN 9788652132485. 
  4. ^ „Beogradske priče: Bircuz Kičevo i noćne tuče”. Novosti. Pristupljeno 15. 9. 2021. 
  5. ^ Đurić-Zamalo, Divna (1988). Hoteli i kafane HIH veka u Beogradu. Beograd: Muzej grada Beograda. str. 129-130.