Kitikmeot (region)

Kitikmeot (region) (engl. Kitikmeot Region, Inuktitut (Qitirmiut) ᕿᑎᕐᒥᐅᑦ,[1]) je administrativni region Nunavuta u Kanadi. Sastoji se od južnog i istočnog dela ostrva Viktorija sa susednim delom kopna sve do poluostrva Boothia, zajedno sa ostrvom Kralj Vilijama i južnim delom ostrva Princa od Velsa. Regionalni centar je Kembridž Bej (1.766 stanovnika).[2]

Kitikmeot (region)
Qitirmiut ᕿᑎᕐᒥᐅᑦ
Region
Kitikmeot Region
Lokacija u Nunavutu
Lokacija u Nunavutu
država Kanada
Teritorija Nunavut
regionalni centarKembridž Bej
Površina
 • Ukupno443,277,47 km2 (171,150,39 sq mi)
Stanovništvo
 • Ukupno6,543
 • Gustina0,015/km2 (0,038/sq mi)

Pre 1999. region Kitikmeot je postojao pod nešto drugačijim granicama kao region Kitikmeot, severozapadne teritorije.

Transport uredi

 
Zaliv Kembridž u maju

Pristup teritorijalnom glavnom gradu Ikaluitu je težak i skup jer je jedini direktni let iz zaliva Kembridž, koji je počeo tokom pandemije Kovida-19 u Kanadi. Na primer, Ikaluit je otprilike 1.069 km (664 mi) od Kugaruka, najbliže zajednice Kitikmeot. Let u jednom pravcu do glavnog grada košta između 2.691 i 2.911 dolara (od novembra 2016)[3][4] i uključuje let do, zajedno sa prenoćištem u Jelounajfu, severozapadne teritorije, približno 1.310 km (810 mi) jugozapadno od Kugaruka—ukupno, putovanje od oko 3.627 km (2.254 mi). Kao što je slučaj sa ostatkom Nunavuta, nema putnog pristupa regionu. Svih pet zaseoka imaju sertifikovane aerodrome: Aerodrom Kembridž Bej, Aerodrom Đoa Hejven, Aerodrom Kugaruk, Aerodrom Kugluktuk i Aerodrom Talojoak, sa redovnim letovima Kanadijen Nort i First Er.[5]

 
Naselje Kugaruk

U regionu postoje i četiri registrovana aerodroma. Vodeni aerodrom u zalivu Kembridž je baza za plovne avione otvorena samo tokom letnjih meseci. Aerodrom Džordž Lejk, ledena pista je otvorena samo od januara do aprila i služi za projekat Bek River Gold. Aerodrom Gus Lejk takođe služi za projekat Bek River Gold i ima i ledene i šljunčane piste. Aerodrom Hop Bej služi rudniku Hop Bej i predstavlja šljunčanu pistu. Nekadašnji aerodrom Doris Lejk, bio je 2.406 m (7.894 ft) dugačka ledena pista, i bio je najduži u regionu, služio je rudnik Doris Lejk.[5]

Politika uredi

Region je dom jedine dve zajednice u Nunavutu koje su glasale „ne“ na plebiscitu o podeli 1982: Kembridž Bej i Kugluktuk.[6]

Region ima četiri izborna okruga;

  • Kembridž zaliv, koji pokriva zaliv Baterst, zaliv Kembridž i Umingmaktok. Sedište drži Dženi Ehalok.
  • Gjoa Hevn, koja pokriva zajednicu Gjoa Hevn i koju drži Toni Akoak.
  • Kugluktuk, koji pokriva Kugluktuk. To mesto trenutno drži Kalvin Pedersen, koji je izabran aklamacijom na dopunskim izborima u julu 2020.
  • Netsilik, koji pokriva Talojoak i Kugaruk. Sedište drži Emiliano Kirngnuk.

Bivši okruzi uključuju Akulik, koji je pokrivao Kugaruk i Naujat u regionu Kivalik. Bio je to jedini izborni okrug u Nunavutu koji je prelazio dva regiona. Natilik, koji je pokrivao Gjoa Hevn i Taloioak. Prethodni nosilac bila je bivša savezna ministarka zdravlja Leona Aglukak.

Godine 2007. na njihovoj skupštini, Bob Lajal, član odbora Kitikmeot Inuitskog udruženja, predložio je formiranje političke stranke pod nazivom Blok Kitikmeot da bi se kandidovala na sledećim opštim izborima i zalagala se za zasebnu teritoriju Kitikmeot. Bobi Lajal, zajedno sa predsednikom korporacije Kitikmeot, Čarlijem Lajalom i delegatima Martinom i Koni Kapolak, tvrdili su da je vlada Nunavuta potrošila većinu novca za infrastrukturu koji je dostupan od savezne vlade u Bafinovom regionu (regija Kikiktaluk).[7] Međutim, stranka nije formirana i zbog toga se nijedan član nije kandidovao za mesto u zakonodavnoj skupštini Nunavuta koja nastavlja da radi kao vlada konsenzusa.

Zajednice uredi

Naselja uredi

Ostalo uredi

Zaštićena područja uredi

Demografija uredi

Regija Kitikmeot je takođe jedna od tri popisne jedinice u Nunavutu, a ostale su regioni Kivalik[15] (takođe poznat kao Kivatin) i Kikiktaluk[16] (takođe poznat kao Bafin). Od ovih tri, Kitikmeot je najmanji po veličini jer ima 1.343,8 km2 (518,8 sq mi) manji od Kivalika.[15][17] Ima najmanju populaciju i najmanje je naseljena od tri. Stanovništvo su pretežno Inuiti (90,0%) sa 0,7% drugih aboridžinskih naroda, 0,3% severnoameričkih Indijanaca i 0,4% Metisi, i 9,3% neaboridžina.[18]

Popis stanovništva Kanade iz 2016.[17]

  • populacija: 6.543
  • Promena broja stanovnika (2011–2016): +8,8%
  • Privatni stanovi: 1.870
  • Površina (zemlja): 443.277,47 km2 (171.150,39 sq mi)
  • Gustina: 0.02/km2 (0.04/sq mi)
  • Nacionalni rang prema broju stanovnika (2011): 286. od ukupno 293.
  • Teritorijalni rang po broju stanovnika: 3. od 3

Reference uredi

  1. ^ Kitikmeot Students Thank You 2013 (February 22, 2013).
  2. ^ a b „2016 Community Profiles Csmbridg Bay”. Pristupljeno 2017-03-05. 
  3. ^ Google - First Air
  4. ^ Google - Canadian North
  5. ^ a b Canada Flight Supplement. Effective 0901Z 16 July 2020 to 0901Z 10 September 2020.
  6. ^ „Detailed Break down of Plebiscite results” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 10. 12. 2019. g. Pristupljeno 22. 05. 2022. 
  7. ^ Jane George (26. 10. 2007). „What's next? The new territory of Kitikmeot?”. Nunatsiaq News. Pristupljeno 5. 10. 2009. 
  8. ^ „2016 Community Profiles Gjoa Haven”. Pristupljeno 2017-03-05. 
  9. ^ „2016 Community Profiles Kugaaruk”. Pristupljeno 2017-03-05. 
  10. ^ „2016 Community Profiles Kugluktuk”. Pristupljeno 2017-03-05. 
  11. ^ „Census Profile, 2016 Census Taloyoak”. Statistics Canada. Pristupljeno 2017-03-05. 
  12. ^ „Census Profile, 2016 Census Bathurst Inlet”. Statistics Canada. Pristupljeno 2017-03-04. 
  13. ^ „Census Profile, 2016 Census Umingmaktok”. Statistics Canada. Pristupljeno 2017-03-04. 
  14. ^ „Census Profile, 2016 Census Kitikmeot, Unorganized”. Statistics Canada. Pristupljeno 2017-03-05. 
  15. ^ a b 2011 Canada Census Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. novembar 2016) Kivalliq Region
  16. ^ 2011 Canada Census Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. новембар 2016) Qikiqtaaluk Region
  17. ^ а б „Census Profile, 2016 Census Kitikmeot, Region”. Statistics Canada. Приступљено 2017-03-05. 
  18. ^ 2011 Aboriginal Population Profile

Литература uredi

  • Bromley, Robert Graham H., and Bruce D. McLean. [ Raptor Surveys in the Kitikmeot and Baffin Regions, Northwest Territories, 1983 and 1984]. Yellowknife, NWT: Dept. of Renewable Resources, Govt. of the Northwest Territories, 1986.
  • Gunn, A. Polar Bear Denning Surveys in the Kitikmeot Region, 1977–86. Coppermine, NWT: Dept. of Renewable Resources, Govt. of the Northwest Territories, 1991.
  • Inuit Gallery of Vancouver. Kitikmeot Land of the Spirits. Vancouver: Inuit Gallery of Vancouver, (1991) ISBN 0-9693315-6-8
  • Kassam, K.-A. S. 2002. "Thunder on the Tundra: Inuit Qaujimajatuqangit of the Bathurst Caribou, by Natasha Thorpe, Naikak Hakongak, Sandra Eyegetok, and the Kitikmeot Elders". Arctic. 55: 395.
  • Kitikmeot Education Resource Centre. Living and Teaching in the Kitikmeot Region. [Cambridge Bay, N.W.T.]: Kitikmeot Education Resource Centre, 1984.
  • Kitikmeot Inuit Association. Central Arctic Regional Land Claims Proposal for Social, Education Self-Determination. [Cambridge Bay, N.W.T.?]: Kitikmeot Inuit Association, 1979.
  • Northwest Territories. Economic Facts, Kitikmeot Region. [Yellowknife]: N.W.T. Dept. of Economic Development & Tourism, 1989.
  • Northwest Territories. Kitikmeot Health Care. [Yellowknife]: Northwest Territories Health, 1982.
  • Sato, Riki. The Directory of Community Groups, Inuvik and Kitikmeot Regions. Inuvik, N.W.T.: NOGAP Steering Committee, 1988.
  • Todd, John. North Slave Kitikmeot Mineral Development. Yellowknife, N.W.T.: Govt. of the N.W.T.], 1993.
  • West Kitikmeot Slave Study Society. West Kitikmeot Slave study. Yellowknife: West Kitikmeot Slave Study Society, 2002.

Spoljašnje veze uredi

68° 55′ N 100° 45′ W / 68.917° S; 100.750° Z / 68.917; -100.750 (Kitikmeot Region)