Klan Minamoto (jap. ), japanska aristokratska porodica carskog porekla, koja je dominirala istočnim Japanom krajem Hejan perioda, i posle pobede u Gempejskom ratu (1180-1185) formirala prvu vojnu diktaturu u Japanu - Kamakura šogunat.[1][2]

Istorija

uredi

Poreklo

uredi

Kako je vojna moć postala neophodan element uspešnog posedovanja zemlje, dva plemićka ratnička klana su se uspostavila kao cuvamono (naziv za profesionalne ratnike u Japanu 9. i 10. veka) i u okolini prestonice i u provincijama, posebno i najsudbonosnije na istoku. Njihov uspeh se delimično mogao pripisati njihovoj porodičnoj liniji, višestrukim linijama oba klana koje potiču od carskih potomaka koji su uklonjeni iz carske porodice u smanjenju troškova u vreme cara Sage (vladao 809-823) ili posle i dobili imena plemićkih klanova Minamoto ili Taira.[3]

Mnogi od tih degradiranih prinčeva ostali su u prestonici, nastavljajući konvencionalne dvorske karijere, oni i njihovi potomci ponekad su se uzdizali do visokih funkcija i čina, dok su drugi tražili bogatstvo u provincijama, okrećući se tamo ratničkom pozivu. Ali najistaknutiji od ovih ratnika održavali su svoje veze na dvoru i, s vremena na vreme, držali stražu ili policiju u prestonici.[3]

Ime Minamoto je dodeljeno jednom ili više prinčeva od jedanaest careva od Sage (vladao 809-823) do Sandža (vladao 1011-16). Brojne porodične loze stvorene na taj način razlikuju se u nomenklaturi prema imenu cara predaka: Saga Gendži, Murakami Gendži i tako dalje, pri čemu je „Gendži” kinesko-japansko čitanje znakova kojim je napisano „Minamoto klan”. Kamakura šogunat (1185-1333) je osnovala loza Minamotoa obično poznata kao Seiva Gendži, tako nazvana jer su poticali od princa po imenu Cunemoto (umro 961), koji je navodno bio unuk (ili praunuk) cara Seive. Cunemotov sin, Micunaka (912-97), služio je severnu (regentsku) kuću Fudživara kao njena vojna ruka u nadziranju njenih rivala. Još tri generacije do kraja jedanaestog veka Seiva Gendži su držali dvorske položaje u gardi, imenovanja da predvode kaznene ekspedicije i mandate kao guverneri provincija, i stekli su reputaciju najslavnijih ratnika u zemlji.[3]

„Minamoto“ je bila zajednička imenica koja znači „izvor vode, poreklo“. U nazivu klana korišćeno je u značenju „izvor dvorskih službenika“. Alternativno tumačenje pretpostavlja da je na izbor imena Sage, njegovog prvog davaoca, uticao kineski presedan, dajući mu smisao „carske krvi“.[3]

Poznati članovi

uredi
  • Minamoto Jorimicu (944-1021), prvi član porodice koji se proslavio kao vojskovođa nakon što je uništio razbojnike u Oejami.[1]
  • Minamoto Jorijoši (995-1082), borio se protiv klana Abe tokom Ranijeg devetogodišnjeg rata.[1]
  • Minamoto Jošije (1041-1108), najstariji Jorijošijev sin, pratio ga je u svim njegovim bitkama. Poznat i pod imenom Hačimantaro, takođe je vodio Kasniji trogodišnji rat.[1]
  • Minamoto Tamejoši (1096-1156), Jošijeov unuk. Stao na stranu bivšeg cara Sutokua tokom pobune Hogen, zbog čega je pogubljen.[1]
  • Minamoto Jorimasa (1106-1180), čuveni pesnik. Pobeđen u prvoj bici na mostu Udži (1180), izvršio harakiri.[1]
  • Minamoto Jošitomo (1123-1160), Tamejošijev sin. Zarobio je bivšeg cara Go-Širakavu nakon bitke za palatu Sandžo (1160), ali je poražen u protivnapadu i potom ubijen.[1]
  • Minamoto Tametomo (1139-1170), Jošitomov brat, čuven po snazi i veštini sa lukom i strelom. Borio se tokom pobune Hogen.[1]
  • Minamoto Jukije (umro 1186), Jošitomov brat. Borio se u više bitaka uz Kiso Jošinaku.[1]
  • Minamoto Jošihira (1140-60), Jošitomov sin, borio se uz njega tokom pobune Hogen.[1]
  • Minamoto Joritomo (1147-1199), Jošimotov sin, prvi japanski šogun. Njegova vojnička karijera počela je veoma loše porazom kod Išibašijame (1180), ali je njegova politička karijera bila uspešna zahvaljujući vojničkim uspesima njegove braće i rođaka.[1]
  • Minamoto Norijori (1156-1193), Joritomov brat, pobedio je u bici kod Kodžime (1184).[1]
  • Minamoto Jošicune (1159-1189), Joritomov brat, jedan od najslavnijih samuraja svih vremena. Dobio je bitke kod Ičinotanija, Jašime i Dan no Ure. Posle pobede u Gempejskom ratu proteran je od svog brata šoguna i progonjen sve do smrti u bici na reci Koromo.[1]
  • Minamoto (Kiso) Jošinaka (1154-1184), Joritomov rođak. Pobedio je klan Taira u bici kod Karikare (1183) i zauzeo Kjoto, ali se potom okrenuo protiv svojih rođaka, koji su ga pobedili u drugoj bici na mostu Udži (1184). Ubijen je u bici kod Avazua.[1]
  • Minamoto Jorije (1182-1205), drugi šogun Minamoto, ubijen u atentatu.[1]
  • Minamoto Sanetomo (1192-1219), treći i poslednji šogun Minamoto, ubijen u atentatu u Kamakuri.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n Turnbull, Stephen R. (2000). The samurai sourcebook. London. str. 60. ISBN 1-85409-523-4. OCLC 44910809. 
  2. ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 4, Vojnoizdavački zavod Beograd (1972), str. 15
  3. ^ a b v g The Cambridge history of Japan. 2. John Whitney Hall, 耕造. 山村. Cambridge, UK: Cambridge University Press. 1988—1999. str. 650—652. ISBN 0-521-22352-0. OCLC 17483588.