Kleobul (stgrč. ΚλεοβουλοςΚλεοβουλος, oko 600-530. p. n. e.[1]) - tiranin rodoskog grada Lindosa iz 570. p. n. e., sin Evagore, jedan od „sedam grčkih mudraca“ iz 6. veka pre nove ere.

Kleobul
Lični podaci
Datum rođenja630 p.n.e.
Datum smrti600-530. p. n. e.

Politička aktivnost uredi

Kao vladar Lindosa 40 godina, Kleobul je obnovio čuveni hram Atine od Lindije i sagradio akvadukt koji je grad snabdevao vodom sve do srednjeg veka (deo akvadukta je u upotrebi i danas). Rezultat Kleobulovih vojnih pohoda bilo je osvajanje Likije.

Filozofija uredi

Kleobul se zalagao za obuku i vaspitanje žena, između ostalog, zbog svoje dece imao je samo ćerku, pesnikinju Kleobulinu, poznatu po zagonetkama ispisanim heksametrom[2]. Njemu se pripisuju izreke: „Najbolje je držati se umerenosti“ (starogrčki: μετρον αριστον), „Treba da slušaš, ali ne prisluškuješ“, „Ne čini ništa sa nasiljem“, „Ne grdi i ne miluje svoje žena pred drugima: prvo je nepristojno, a drugo može da razbesni druge”, „Ne preziri inferiorne”, „Dobre ljude je lako prevariti” i mnoge druge slične. Autor brojnih pesama, šarada i zagonetki, uključujući i one koje su došle do nas.

Kliment Aleksandrijski je Kleobula nazvao kraljem Lindijana[3], a Plutarh je o njemu govorio kao o tiraninu[4]. Pismo koje citira Diogen Laertije, u kojem Kleobul poziva Solona u Lindos da potraži utočište od tiranina Pizistrata u Atini, kasniji je osporen kao falsifikat. U Egiptu je Kleobul studirao filozofiju. Veruje se da je Kleobul živeo do sedamdeset godina i da je bio poznat po svojoj snazi i lepoti.

Na severnom kraju zaliva Lindos nalazi se kamena humka koja se naziva „Kleobulova grobnica“.

Po njemu je nazvan i asteroid 4503 Kleobul, otkriven 1989. godine.

Izvori uredi

  1. ^ „PSYLIB® – Diogen Laэrtskiй. KNIGA PERVAЯ”. psylib.org.ua. Pristupljeno 2023-12-29. 
  2. ^ „KLEOVUL”. Slovarь Onlaйn (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2023-12-29. 
  3. ^ Raybould, Robin (2017-01-01), Appendix 3 Clement of Alexandria: Stromata (na jeziku: engleski), Brill, str. 227—228, ISBN 978-90-04-33215-7, Pristupljeno 2023-12-29 
  4. ^ Amendola, Stefano (2020-05-06), Reading Plutarch through Plutarch (?): De sera numinis vindicta and the Commentary on Hesiod’s Erga, BRILL, str. 252—266, ISBN 978-90-04-42786-0, Pristupljeno 2023-12-29