Kognitivni stilovi

Kognitivni stilovi (od lat. reči = cognitio - znanje i grčke reči = pera – slovo, štap za pisanje) su individualni načini orade kognitivnih informacija (individualni razlike među pojedincima u načinu na koji percipiraju, pamte, razmišljaju i rešavaju poblem). Kognitivni stilovi mogu biti: divergentni, intuitivni i maštoviti.[1]

Kognitivni stil se obično razlikuje od kognitivne sposobnosti ili nivoa – prvi se meri takozvanim testovima inteligencije. Još uvek postoje neslaganja oko značenja pojma "kognitivni stil". Ipak, pojam "kognitivni stil" široko se koristi, posebno u primenjenoj psihologiji (poslovnoj, kao i pedagoškoj psihologiji, u kojoj pojam kognitivni stil ima sinonim – "stil učenja").[2]

Definicije

uredi

Definicije kognitivnig stilova ne razlikuju se po svojoj suštini ali se mogu svesti na sledeće:

  • Kognitivni saznajni stil se odnosi na individualne razlike u načinu opažanja, pamćenja, mišljenja, i rešavanja problema.
  • Svaki pojedinac ima svoj individualni stil učenja, opažanja ili saznavanja spoljnjeg sveta.
  • Po tome se svaki učenik razlikuje od drugog učenika.
  • Kognitivni stilovi se odnose na strategije učenja i rešavanja problema i u sebi uključuju motivaciju, emocije, opažanja, stavove, uslove sredine i slično.

Istorija

uredi

Koncept kognitivnog stila prvo je upotrebio A. Adler da bi označio osobinu ličnosti, što je standardna pojedinačna karakteristika kognitivnih procesa koji unapred određuju upotrebu različitih strategija istraživanja. U okviru njegove individualne psihologije, shvaćen je kao osobitost životnog puta pojedinca, strukturiran postavljanjem i postizanjem ciljeva.

G.Allport je počeo ispitivati kognitivni stil kao celoviti sistem na alatu o osobi (načine i sredstva za postizanje ciljeva). Naknadno su u ovaj problem uključeni Stadner K., H. Vitkin i drugi.

U bivšem Sovjetskom Savezu ovim problemom bavili su se Kolga VA (Estonija), a proučavanjem kognitivnih stilovѕ bavili su se i Teplova-Nebylitsyn škola (Moskva), MA hladno (Kijev, od 1990 – Moskva), Aleksandar Libin, i drugi.

Najčešće se u literaturi sreće oko 10-15 kognitivne stilove (a uz napomenu da su mnogi od njih očigledno povezana jedni s drugima, a razlika u terminologiji je zbog različitih pristupa autora. Međutim najzastupljeniji su:[2]

  • zvisnost o polju;
  • konkretnost – apstraktnost;
  • uska – širok raspon ekvivalencije;
  • Narrowness – širina kategorije;
  • krutog – fleksibilna kognitivna kontrola;
  • niska visoka tolerancija na nerealno iskustvo;
  • fokusiranje – kontrola skeniranja;
  • izravnavanje – oštrenje;
  • impulzivnost – reflektivnost;
  • kognitivna jednostavnost – složenost;

Izvori

uredi
  1. ^ Holodnaya MA Kognitivni stilovi. M. 2004.
  2. ^ a b „Kognitivni stil - psiholog”. Psihologija odnosa (na jeziku: hrvatski). 2018-09-24. Pristupljeno 2021-10-13. 

Literatura

uredi
  • MS Egorova Psihologija individualnih razlika. M., 1997.
  • Klimov E. L. Individualni stil djelovanja ovisno o tipološkim svojstvima živčanog sustava, Kazan: KSU, 1969.
  • Kognitivni stilovi. Teze znanstveno-praktičnog seminara (uredio V. Kolga), Tallinn, 1986.
  • Libin AV diferencijalna psihologija. M .: Sense, 1999.
  • Liver BL Obuka cjelokupnog razreda. Novosibirsk, 1994.
  • Psihološki problemi individualnosti, izdanje 1. M .; L., 1983.
  • Sposobnosti i sklonosti (uredio E. A. Golubeva). M .: Pedagogija. 1989.
  • Čovjekov stil; psihološka analiza (izdavač A.V. Libin) M .: Sense, 1998.
  • Tolochek VL Stilovi aktivnosti: Model stilova s nestabilnim uvjetima djelovanja. M., 1992.
  • Shkuratova IM Kognitivni stil i komunikacija. Rostov n / D: Izdavačka kuća Rast, ped, sveučilište, 1994.
  • Allinson, C.W. i Hayes, J. "Indeks kognitivnog stila: mjera analize intuicije za organizacijska istraživanja", Journal of Management Studies (33: 1), siječanj 1996, str. 119-135.
  • Beiri, J. "Složenost – jednostavnost kao varijabilnost osobnosti u kognitivnom i preferencijalnom ponašanju" Dorsey Press, Homewood, IL, 1961.
  • Bobic, M., Davis, E., i Cunningham, R. "Inventar za prilagodbu-inovativnost Kirton", Pregled javne uprave za osoblje (19: 2), proljeće 1999., str. 18-31.
  • Carey, J.M. "Pitanje kognitivnog stila u istraživanju MIS / DSS", 1991.
  • Kirton, M. "Adapteri i inovatori: opis i mjera", Journal of Applied Psychology (61: 5), 1976, str. 622-629.
  • Kirton, M.J. "Teorije inovacija od utjecaja na teren i prilagodbu", Perceptual and Motor Skills, 1978, 47, str. 1239-1245.
  • Kirton, M.J. Adaptacija i inovacija u kontekstu raznolikosti i promjena Routledge, London, 2003, str. 392
  • Mullany, M.J. "Korištenje mjerenja kognitivnog stila za predviđanje otpornosti korisnika", 14. godišnja konferencija Nacionalnog savjetodavnog odbora za računalne kvalifikacije, Napier, Novi Zeland, 2001, str. 95-100.
  • Peterson, E.R., & Deary, I.J. (2006). Ispitivanje wholistic-analitičkog stila pomoću preferencija u ranoj obradi podataka. Osobnost i individualne razlike, 41, 3-14.
  • Pask, G. Stilovi i strategije učenja, British Journal of Educational Psychology (46: II), 1976, str. 128-148.
  • Riding, R.J. i Cheema, I. "Kognitivni stilovi – pregled i integracija", Educational Psychology (11: 3/4) 1991, str. 193-215.
  • Riding, R.J. i Sadler-Smith, E. "Vrsta nastavnog materijala, kognitivni stil i učenje izvedbe", Educational Studies (18: 3) 1992, str. 323-340.
  • Witkin, H.A., Moore, C.A., Goodenough, D. R. i Cox, P.W. "Kognitivni stilovi ovisni o terenu i neovisni o terenu i njihove obrazovne implikacije", Pregled obrazovnih istraživanja (47: 1), Zima 1977, str. 1-64.

Spoljašnje veze

uredi