Kompleti za igru iz Naisa

Kompleti za igru iz Naisa koje su činili žetoni i kockice, su artefakti iz antičke arheološke zbirke Narodnog muzeja u Nišu, otkriveni u grobnom mestu na Gradskom polju u jednom od četvrti sadašnjeg Niša.[1][2] Ove komplete su građani antičkog Naisa, u forumima i termama, koristili za zabavu.[3]

Arheološka sala Narodnog muzeja u Nišu u kojoj su izloženi kompleti za igru iz Naisa

Istorija uredi

 
Komplet za igru iz antičkog perioda nastao u Maloj Aziji

Grčki istoričar Herodot (5. vek pre n.e.) tvrdi da su društvene igre nastale u Lidiji, u Maloj Aziji. Poreklo i vreme njihovog nastanka je, po svemu sudeći, nemoguće utvrditi. Ono što se zna o društvenim igram, jeste da se Rimljani nisu mnogo razlikovali od ljudi današnjice. Obožavali su ih i njima ispunjavali slobodno vreme.

Komplete za igru, koje su u antičkom periodu činili žetoni, kocke za igru i tabla, bili su poznate i popularne prvo u Grčkoj, odakle se njihova upotreba raširila na Apeninsko poluostrvo, a potom i na celo Rimsko carstvo.

U svoje slobodno vreme, podanici Rimskog carstva su se zabavljali društvenim igrama i taj trenutak nije zavisio od dnevnopolitičkih događaja, verskih verovanja ili profesije. U Rimskom carstvu najzastupljenije su bile igre sa žetonima i kockama, koje su najviše bile raširene među vojnicima, preko kojih su ih upoznala i varvarska plemena, sa kojima su dolazili u kontakt.[4]

Kocka prvobitno nije igrala nikakvu ulogu u igrama, već u proricanju sudbine. Kockanje u Rumu je bilo zabranjeno zbog svoje opasne prirode, ali i zbog profanizacije verskih obreda.[5] U vreme Republike, kocka je bila dozvoljena samo za vreme praznika.

Otkriveni kompleti za igru, osim table, iz Naisa, pronađeni su u nekropoli na Gradskom polju. Na teritoriju ovog grada najverovatnije su dospeli kroz brojne ekonomske i vojne kontakte sa rimskim trgovcima i vojnicima. Kako u grobnici u Naisu nije pronađena tabla, pretpostavlja da je bila izrađena od drveta koje je nakon više vekova istrulela.[6]

Nalazi slični ovom iz grobnice u Gradskom polju kod Niša, bili su česti u grobovima čiji su pokojnici bili različitog pola i uzrasta.

Postojanje ovakvog grobnog inventara možda se može objasniti činjenicom da je na život pokojnika uticala viša sila koja baca kocku i od čijeg ishoda je zavisio i životni put pokojnika. Takođe, životni put ljudi proricao se i pomoću bačenih kocki, kroz koje je prikazivana božja volja.[7]

Vrste igara uredi

 
Muzejska rekonstrukcija igre se žetonima, ludus latrunculorum

U Rimskom carstvu mogle su se igrati dve igre: ludus latrunculorum i duodecim scripta.

Za obe igre, u koje su učestvovla dva igrača, bila je neophodna dvostrana tabla i žetoni. Na osnovu nekoliko sačuvanih tabli rekontruisan je izgled table (tabula lusoria), koja je sa jedne strane bila izdeljene vertikalnim i horizontalnim linijama (kao šahovske table), i ta strana je bila namenjena za igru ludus latrunculorum. Na drugoj strani tabla je obeležena sa tri horizontalne linije i na toj strani igrala se igra duodecim scripta.

Ludus latrunculorum

U igri ludus latrunculorum cilj igrača je bio da se žetonima opkole protivnikovi žetoni kako bi se poraženi igrač izbacio iz igre.[8] Pobednik igre (koji se nazivao „imperaporom” (Imperatorom)) bio je onaj igrač koji bi iz igre eliminisao sve protivnikove žetone.

Duodecim scripta

U igri duodecim scripta učesnici su naizmenično bacali po dve kocke, a potom se žetonima linearno kretali po jednoj vertikalnoj liniji na tabli. Za popbednika je proglašavan onaj igrač koji bi prvi stigao na početni položaj protivničke strane. Sa nalazom kompleta za gru na Gradskom polju, ako je postojala i tabla, mogla se igrati igra duodecim scripta.

Izvori uredi

  1. ^ Jovanović, A. (1977). Komplet za igru iz groba sa gradskog polja u Nišu (IV vek)”. Niški zbornik 3, 131–142.
  2. ^ Ajdić, R. (1974). „Antičke nekropole u Nišu”. Niški zbornik I, 33–45.
  3. ^ Ljubomirović, I. V. [2016]. Topografija i putna mreža na teritoriji antičkog Naisa. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini, (46-4), 226.
  4. ^ Tacit, Germ. 24.
  5. ^ Bíró M. 1994. The Bone Objects of the Roman Collection . Budapest: NationalMuseum. str.140
  6. ^ Jovanović, A. (1977). Komplet za igru iz groba sa gradskog polja u Nišu (IV vek)”. Niški zbornik 3, str. 139
  7. ^ Jovanović, A. (1977). Komplet za igru iz groba sa gradskog polja u Nišu (IV vek)”. Niški zbornik 3, str. 142
  8. ^ Jovanović, A. (1977). Komplet za igru iz groba sa gradskog polja u Nišu (IV vek)”. Niški zbornik 3, str. 140

Spoljašnje veze uredi