Konačno rešenje vendskog pitanja

Konačno rešenje vendskog pitanja” (nem. Endlösung der Wendenfrage) bio je plan[1] prema Lužičkim Srbima, koji postojao od 1937. godine.[2]

Hitler je planirao iseljavanje Lužičkih Srba u Alzas-Lotaringiju, a Francuza — na reku Špreju. Kako je pisao istoričar M. Semirjaga, „samo pobeda Sovjetskog Saveza… spasla je lužičkosrpski narod od propasti u rudnicima Alzas-Lotaringije”.[3] Prema planu Himlera, koji je bio razrađen 1940. godine, osnovna masa Lužičkih Srba je morala biti preseljena u tzv. Generalno gubernatorstvo za formiranja radne vojske Slovena.[4] Pri tom, stanovništvo Generalnog gubernatorstva je moralo da uključi pored „ostataka inferiornog mesnog stanovništva” i stanovništva „istočnih provincija”, koje je bilo deportirano ovamo, takođe i stanovništvo različitih područja Nemačke sa „inferiornim ljudskim i rasnim kvalitetima”.[5]

Uprkos planovima Lužički Srbi nikada se nisu preseljavali. Nacistički režim se zadovoljavao premeštajem lužičkosrpskih učitelja i sveštenika izvan granica Lužice, slanjem lužičkosrpskih lidera u konclogore, kao i pljačkanjem lužičkosrpskih biblioteka.[6]

Reference uredi

  1. ^ Reisch, Franz (1966). Die Sorben: wissenswertes aus Vergangenheit und Gegenwart der sorbischen nationalen Minderheit. Bautzen: Domowina-Verlag. str. 86. 
  2. ^ Kasper, Martin (1987). Language and Culture of the Lusatian Sorbs Throughout Their History. Akademie-Verlag. str. 92. 
  3. ^ Semirяga, M. I. (1955). Lužičane. Moskva: Izdatelьstvo AN SSSR. str. 50. 
  4. ^ Petr, Jan (1972). Nástin politických a kulturních dějin Lužických Srbů. Praha. str. 274—275. 
  5. ^ Kasper, M. (1967). Fašistické plány na likvidaci Lužických Srbů. Slovansky prehled. str. 12. 
  6. ^ Michael Burleigh, Wolfgang Wippermann (1991). The Racial State: Germany 1933—1945. Cambridge University Press. str. 135.