Konvencionalno ratovanje

Konvencionalno ratovanje (engl. conventional warfare) je oblik ratovanja koji se vodi upotrebom konvencionalnog oružja i taktike na bojnom polju između dve ili više država u otvorenom sukobu. Snage na svakoj strani su dobro definisane i bore se koristeći oružje koje prvenstveno cilja protivničku vojsku. Obično se bori konvencionalnim oružjem, a ne hemijskim, biološkim ili nuklearnim oružjem.

Opšta svrha konvencionalnog rata je oslabiti ili uništiti protivničku vojsku, negirajući tako njenu sposobnost da se uključi u konvencionalno ratovanje. Međutim, u prisiljavanju na kapitulaciju, jedna ili obe strane mogu na kraju pribeći nekonvencionalnim taktikama ratovanja.

Rasprostranjenost uredi

Svi istorijski i većina modernih ratova vođena je sredstvima konvencionalnog ratovanja. Potvrđena upotreba biološkog rata od strane nacionalne države nije se dogodila od 1945. godine, a hemijsko ratovanje[1][2] je korišćeno samo nekoliko puta (poslednja poznata konfrontacija u kojoj je korišćeno je Iračko-iranski rat). Nuklearni rat[3][4][5][6][7][8] se dogodio samo jednom, kada su Sjedinjene Države bombardovale japanske gradove Hirošima i Nagasaki avgusta 1945.

Opadanje uredi

Konvencionalno ratovanje dostiglo je svoj vrhunac u Drugom svetskom ratu, koji je ujedno i postavio temelje za njegovo propadanje usled nuklearnog naoružanja i manifestacije kulturno usklađenih sukoba. Nuklearna bomba bila je rezultat napora država za prevlast u naoružanju. Čini se da je ovakav razvoj događaja konačno potisnuo konvencionalni sukob između država u stranu. Da su se dve konvencionalne vojske borile, gubitnik bi imao poslednje sredstvo u svom nuklearnom arsenalu.

Dakle, nijedan par nuklearnih sila još se nije borio u konvencionalnom ratu direktno, s izuzetkom dve kratke prepirke između Kine i Rusije u 1969. i između Indije i Pakistana u 1999. (Kargilski rat).[9]

Zamena uredi

Izumom nuklearnog oružja, koncept otvorenog rata nosi perspektivu globalnog uništenja, i kao takvi sukobi od Drugog svetskog rata po definiciji su „sukobi niskog intenziteta”, [10] tipično u obliku "ratova preko posrednika" vođenih unutar lokalnih i regionalnih granica, koristeći ono što se danas naziva "konvencionalnim oružjem", obično se kombinuje sa korišćenjem asimetričnih taktika ratovanja i nekonvencionalnim ratovanjem.[11]

Samjuel Hantington je smatrao da svet u ranom 21. veku postoji kao sistem devet različitih „civilizacija”, umesto mnoštva suverenih država. Ove civilizacije su ocrtane po kulturnim linijama (na primer, zapadna, islamska, kineska, hinduistička, budistička itd). Na ovaj način, kulture koje su već dugo dominirane Zapadom se ponovo uspostavljaju i nastoje da ospore status kvo. Stoga je kultura zamenila državu kao lokus rata. Ova vrsta civilizacijskog rata, u naše vreme kao i u davno prošlo vreme, događa se tamo gde se te kulture međusobno sučeljavaju. Neki od važnih primera su sukob u Pakistanu/Indiji ili bitke u Sudanu. Ova vrsta rata je definisala polje od Drugog svetskog rata.[11] Te se kulturne snage ne suprotstavljaju državnim armijama na tradicionalan način. Kada se suoči sa bataljonima tenkova, mlaznjaka i raketa, kulturni protivnik se rastvara u populaciji. Oni imaju koristi od teritorijalno ograničenih država, ukoliko se mogu slobodno kretati iz jedne zemlje u drugu, dok države moraju da pregovaraju sa drugim suverenim državama. Državne špijunske mreže su takođe ozbiljno ograničene ovom mobilnošću koja nije ograničena državnim granicama.[12]

Reference uredi

  1. ^ „Convention on the Prohibition of the Development, Production, Stockpiling and Use of Chemical Weapons and on Their Destruction (CWC): Annexes and Original Signatories”. U.S. Department of State. Bureau of Arms Control, Verification and Compliance. Pristupljeno 19. 1. 2012. 
  2. ^ Disarmament lessons from the Chemical Weapons Convention Arhivirano jun 6, 2013 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ 7 Possible Toxic Environments Following a Nuclear War – The Medical Implications of Nuclear War 1985 – The National Academies Press. 1986. ISBN 978-0-309-07866-5. PMID 25032468. doi:10.17226/940. 
  4. ^ „nuclear winter”. Encyclopædia Britannica. 
  5. ^ Martin, Brian (decembar 1982). „The global health effects of nuclear war”. Current Affairs Bulletin. 59 (7). 
  6. ^ „Critique of Nuclear Extinction – Brian Martin 1982”. 
  7. ^ „The Effects of a Global Thermonuclear War”. www.johnstonsarchive.net. 
  8. ^ „Long-term worldwide effects of multiple nuclear-weapons detonations. Assembly of Mathematical and Physical Sciences, National Research Council,1975.”. 
  9. ^ Smith, M.L.R. "Guerrillas in the mist: reassessing strategy and low intensity warfare". Review of International Studies. Vol. 29, 19–37. 2003
  10. ^ Creveld, Martin Van. „Technology and War II:Postmodern War?”. Ur.: Charles Townshend. The Oxford History of Modern War. str. 349. 
  11. ^ a b Samuel P. Huntington, The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order, original 1993 essay and expansion (NY: Simon & Schuster, 1996). ISBN 0684811642; discussed more recently in e.g. Jeffrey Haynes, From Huntington to Trump: Thirty Years of the Clash of Civilizations (London: Rowman & Littlefield, 2019). ISBN 9781498578202
  12. ^ Segall, Erica Fink, Jose Pagliery and Laurie. „Technology and the fight against terrorism”. CNNMoney. Pristupljeno 6. 11. 2017. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi