Konstanca od Arla (oko 986. – 28. jul 1032), poznata i kao Konstanca od Provanse, je bila francuska kraljica i treća supruga Roberta II Pobožnog.

Konstanca od Arla
Grobnica Konstance i Roberta u bazilici u Sen Deniju
Lični podaci
Puno imeKonstanca od Arla
Datum rođenja986.
Mesto rođenjaArl, Francuska
Datum smrti28. jul 1032.(1032-07-28) (45/46 god.)
Mesto smrtiMelen, Francuska
GrobBazilika Sen Deni
Porodica
SupružnikRober II Pobožni
PotomstvoŠestoro dece (vidi dole), uključujući i Anrija I.
RoditeljiVilijam I od Provanse
Adelaida-Blanš Anžujska
DinastijaBosonidi
Francuska kraljica
Period1001-1031
PrethodnikBerta od Burgundije
NaslednikMatilda od Frizije

Biografija uredi

Porodica uredi

Rođena je 986. godine.[1] Konstanca je bila ćerka Vilijama I od Provanse i Adelade Anžujske, ćerke Fulka II Anžujskog.[2] Bila je polusestra Vilijama II od Provanse.[2]

Zaključenje braka uredi

Konstanca je bila udata za francuskog kralja Roberta II Pobožnog. Bila mu je treća supruga. Robert je najpre bio oženjen Rozalom od Italije, ćerkom Berengara Ivrejskog. Budući da je bila znatno starija od supruga, Rozala mu nije mogla roditi dece. Brak je raskinut 996. godine, nakon smrti Robertovog oca Iga Kapeta. Robert se potom oženio Bertom od Burgundije. Međutim, zbog bliskog krvnog srodstva, protiv braka su se bunili crkveni krugovi. Roberta je najpre ekskomunicirao papa Grgur V, a potom i papa Silvester II. Zbog toga je francuski kralj bio primoran da se razvede.[3] Treća supruga Roberta bila je Konstanca. Brak je zaključen 1001. godine. Konstanca je u Francuskoj bila prezirana zbog svojih provansalskih rođaka i običaja. Robertov prijatelj, Igo od Buvea, pokušao ga je ubediti da se razvede 1007. godine. Moguće na zahtev same kraljice, Robert je naredio da se Igo pogubi.[4]

Francuska kraljica uredi

Francuski kralj je 1010. godine otišao u Rim, zajedno sa bivšom suprugom Bertom. Od pape Sergija IV je tražio dozvolu da se razvede od Konstance i ponovo oženi Bertom. Međutim, papa Sergije nije nameravao da dozvoli brak među srodnicima, koji su već osudili njegovi prethodnici. Robertov zahtev je odbijen. Prema jednom izvoru, Robert je po povratku "više voleo svoju suprugu".[5] Berta je svakako i umrla 1010. godine.

Na zahtev Konstance od Arla, njen najstariji sin Igo Veliki krunisan je 1017. godine za francuskog kralja i očevog savladara.[6] Igo je, međutim, nekoliko godina kasnije tražio da mu otac odeli deo države na upravu. Podigao je pobunu 1025. godine, usled očevog odbijanja zahteva. Konstanca je bila besna na sina, kada je saznala za pobunu. Igo se u nekom trenutku pomirio sa roditeljima, ali je ubrzo posle toga i umro, verovatno sa oko osamnaest godina. Kraljevski par živeo je u nesrećnom braku. Kraljičino mentalno zdravlje nije bilo dobro.

Nasleđe francuskog prestola uredi

 
Minijatura iz 14. veka koja prikazuje Konstancu kako se predaje svom sinu Anriju.

Robert i Konstanca su se svađali i oko toga ko bi od preživelih sinova trebalo da nasledi francuski presto. Robert je favorizovao svog drugog sina Henrija, dok je Konstanca favorizovala trećeg sina Roberta.[7] Uprkos protestima njegove majke i otporu nekoliko biskupa, Henri je krunisan za kralja 1027. godine. Konstanca je hrabrila svoje sinove da se pobune protiv oca.[7] Oni su napadali i pljačkali gradove i dvorce koji su pripadali njihovom ocu. Robert, Konstancin miljenik, je napao Burgundiju, vojvodstvo koje mu je obećano, ali ga nikada nije osvojio.[8] Henri je zauzeo Dreu. Robert je na kraju pristao na zahteve svojih sinova i time je uspostavljen mir, koji je trajao do smrti starog kralja.

Poslednje godine uredi

Robert je umro 20. jula 1031. godine.[9] Ubrzo nakon toga se i kraljica razbolela. Konstanca je bila u sukobu sa svojim preživelim sinovima. Odbila je predati svoje oblasti. Henri je otišao u Normandiju, gde je od brata Roberta dobio pomoć, oružje i vojnike. Vratio se da napadne svoju majku. Konstanca je pobegla u Ponto. Predala se tek kada je Henri započeo sa opsadom Le Pusea i zakleo se da će pobiti sve tamošnje stanovnike. Konstanca je umrla 28. jula 1032. godine od kašlja.[2] Sahranjena je pored svog supruga u bazilici Sen Deni.[10]

Potomstvo uredi

Konstanca i Robert imali su šestoro dece:

Reference uredi

  1. ^ Detlev Schwennicke, Europäische Stammtafeln: Stammtafeln zur Geschichte der Europäischen Staaten, Neue Folge, Band II (Marburg, Germany: J. A. Stargardt, 1984), Tafel 11
  2. ^ a b v g d Detlev Schwennicke, Europäische Stammtafeln: Stammtafeln zur Geschichte der Europäischen Staaten, Neue Folge, Band II (Marburg, Germany: J. A. Stargardt, 1984), Tafel 187
  3. ^ Constance Bouchard, Those of My Blood: Creating Noble Families in Medieval Francia (Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 2001), p. 47
  4. ^ Penelope Ann Adair, Constance of Arles: A study in Duty and Frustration', Capetian Women, ed. Kathleen Nolan (New York;, Palgrave Macmillan, 2003), p. 13
  5. ^ Penelope Ann Adair, Constance of Arles: A study in Duty and Frustration', Capetian Women, ed. Kathleen Nolan (New York;, Palgrave Macmillan, 2003), pp. 13-14
  6. ^ Penelope Ann Adair, Constance of Arles: A study in Duty and Frustration', Capetian Women, ed. Kathleen Nolan (New York;, Palgrave Macmillan, 2003), p. 16
  7. ^ a b Penelope Ann Adair, Constance of Arles: A study in Duty and Frustration', Capetian Women, ed. Kathleen Nolan (New York;, Palgrave Macmillan, 2003), p. 18
  8. ^ Penelope Ann Adair, Constance of Arles: A study in Duty and Frustration', Capetian Women, ed. Kathleen Nolan (New York;, Palgrave Macmillan, 2003), p. 19
  9. ^ Detlev Schwennicke, Europäische Stammtafeln: Stammtafeln zur Geschichte der Europäischen Staaten, Neue Folge, Band I (Marburg, Germany: J. A. Stargardt, 1980), Tafel 57
  10. ^ Georgia Sommers Wright, 'A Royal Tomb Program in the Reign of St. Louis', The Art Bulletin, Vol. 56, No. 2 (Jun., 1974), p. 225
  11. ^ W. Scott Jessee, Robert the Burgundian and the Counts of Anjou: ca. 1025-1098 (Catholic University of America Press, 2000), p. viii
  12. ^ Detlev Schwennicke, Europäische Stammtafeln: Stammtafeln zur Geschichte der Europäischen Staaten, Neue Folge, Band II (Marburg, Germany: J. A. Stargardt, 1984), Tafel 20

Literatura uredi

  • Jessee, W. Scott. A missing Capetian princess: Advisa, daughter of King Robert II of France (Medieval Prosopography), 1990
  • Moore, R. I. The Birth of Popular Heresy, 1975.
  • Lambert, Malcolm. Medieval Heresy: Popular Movements from the Gregorian Reform to the Reformation, 1991, 9 - 17.
Upražnjeno
Poslednji nosilac titule:
Berta od Burgundije
Kraljica Francuske
1001-1031