Margun Bjornholt uredi

Margun Bjornholt ' (rođena 9. Oktobra 1958. u Bou, Telemark) je norveški sociolog i ekonomista. Ona je redovni profesor u Norveškom centru za studije nasilja i traumatskog stresa . Njen rad se zasniva na rodno-zasnovanom nasilju, migracijama, rodnoj jednakosti, muškarcima i maskulinitetom, studijama politike , i mnogim drugim oblastima. Njen najskoriji rad bavi se pitanjima roda, nasilja i moći, uključujući seksualno i rodno-zasnovano nasilje nad ženskim magrantima i izbeglicama. Pre toga se bavila etičkim bankarstvom, novcem i novčanim sistemima, i menadžmentom i organizacijskim promenama u državnom sektoru. Bivši je predsednik Norveške asocijacije za Ženska prava i Norveškog ženskog lobija.

Život i karijera uredi

Učila je politiku, kontemporarnu istoriju, regionalno planiranje i ekonomiju; ima kand.mag. diplomu sa Univerziteta u Tromsu (1981), master iz studija evropske ekonomije sa Evropskog koledža (1982), mag.art. iz ekonomske sociologije sa Univerziteta u Oslu (1995), sa disertacijom iz mikrofinansija, etičkog i bezkamatnog bankarstva, kao i doktorat iz rodnih studija sa Orebro univerziteta sa disertacijom "Moderni muškarci". Dusertacija, sa uticajem i savetovanjem od strane psihologa Margo Bengtson , koristi psohološke i sociološke perspektive u integrativnoj transmisiji i socijalnoj promeni'. Postala je redovni profesor iz rodnih studija 2015 godine.[1][2][3] Ranije je radila u Regionalnom fondu za razvoj, Nacionalnom institutu za tehnologiju, i kao partner u konsultantskoj kući, promovišući regionalni razvoj i žensko preduzetništvo. [4][2][5] Od 1993. radila je na Projektu za alternativnu budućnost, istraživačkom programu u, danas, Centru za razvoj i okolinu na Univerzitetu u Oslu. Od 1997. radi kao istraživač u mnogim istraživačkim institutima, uključujući Institut za istraživanje rada i na Univerzitetu u Oslu; od 2016. je redovni profesor u Norveškom centru za strudije nasilja i traumatskog stresa. [6]Radila je kao samostalni ekspert za rodnu ravnopravnost u Evropskoj komisiji, i bila je gostujući profesor na Projektu feminizma i legalne teorije na Pravnom fakultetu u Emoriju, u GEKSel centru za rodnu izvrsnost i u Centru za prava i socijalnu pravdu na Univerzitetu u Lidsu[2][3]. [7] Bila je član istraživačke grupe Prava, pojedinci, kultura i društvo Ane Helum na Pravnom fakultetu Univerziteta u Oslu i član je komisije eksperta za Preispitujuće ekonomiste u Norveškoj[8][3] Predavala je sociologiju i psihologiju na Univerzitetu u Oslu.

Istraživanje uredi

Nju zanima istraživanje sledećih tema:[9][10][11][12][13][14][15][16][17][18][19][20][21].[22]rodno zasnovano nasilje, migracije, rodna ravnopravnost, muškarci i muževnosti, organizacije, političke studije i mnoge druge teme. Objavila je člankove u The Sociological Review, the Journal of European Social Policy, Qualitative Research, Retfærd, the Nordic Journal of Criminology, the Journal of Gender-Based Violence, Norma, Fathering, Central and Eastern European Migration Review i mnogim drugim. Njeno istraživanje 90-ih se fokusiralo na etičko bankarstvo, novac i monaterni sistem. Kasnih 90-ih se fokusirala na menadžment i organizacione promene u javnom sektoru. Istraživanje o radnom životu je dovelo do porodično-poslovnih problema i muških studija. Od 2000. godine objavila je mnoge člankove na temu promena kroz vreme i generacije u muškim porodično-poslovnim praksama i rodnim odnosima,, upotreba socio psihološke i sociološke perspektive na međugeneracijski prenos i socionalne promene. Takođe je proučavala kulturne adaptacije i transnacionalne običaje poljskih migranata u prelasku u Norvešku. Bila je uključena u mnogim projektima u centralnoj i južnoj Evropi. Od 2010. njeno istraživanje se fokusira na pitanje nasilja, roda i moći[23] . Vodila je nekoliko istraživačkih projekata u Norveškom centru za studije nasilja i traumatskog stresa finansiranih od ministarstva pravde i javne bezbednosti, jedan od takvih projekata bila je studija o nasilju između intimnih partnera. Ona trenutno vodi norveški deo istraživačkog projekta koje finansira EU o seksualnom i rodno zasnovanom naslju nad migranatkinjama i izbeglicama, zajedno sa Džejn Fridman, Rut Halperin-Kadari i sa istraživačima iz odrugih evropskih država, bliskog istoka i kanade. Cilj ovog projekta jeste da se naprave preporuke za smanjenje ženske ranjivosti ka seksualnom i rodno zasnovanom nasilju. Ona je jedan od urednika knjige "Muškarci, muževnost i nasilje itimnih partnera" zajedno sa Lukas Gotzenom i Floretom Bonzajer , takođe knjiga o nasilju u bliskim odnosima sa Kristin Skjorten i drugima. Druga polja istraživanja uključuju teorije o socijalnoj pravdi, blagostanju države , ljudska prava i feministička ekonomija. Godinama sarađuje sa američkom pravnom teoretičarkom Martom Albertson Finman u 2013. uredila je izdanje Retfærd-a u kom se nalazila Finmenova teorija ranjivosti. Zajedno sa Alisom MekKej, škotskom ekonomiskinjom, 2014. god. bila je urednik knjige "Računanje na Marlin Varing : Novi napredak u femenističkoj ekonomiji"[24][25][26][27] . Takođe je objavila radove o savremenoj upotrebi neopipljivog kulturnog nasleđa, o vezi između učenja i arhitekture i istraživačke metode.

Civilne i političke aktivnosti uredi

Bila je na čelu radničke grupe u pokretu etičkog bankarstva u ranim 90-im koji su pokušali da naprave banku u Norveškoj po uzoru na i u saradnji sa JAK Members Bank u Švedskoj.[28] Bila je predsednik Norveške asocijacije za prava žena (2013-2016)[29][30] i Norveškog ženskog lobija (2014-2016).[31][32] Bila je novinarka za feminističku radio stanicu radiOrakel ranih 80-ih i bila je kandidat Zelene partije na izborima 2015.

Spoljašnje veze uredi

official website

Reference uredi

  1. ^ „Margunn Bjørnholt”. Norwegian Association for Women's Rights. Pristupljeno 18. 3. 2019. 
  2. ^ a b v „Margunn Bjørnholt”. Norwegian Women's Lobby. Pristupljeno 18. 3. 2019. 
  3. ^ a b v „Biography”. Pristupljeno 18. 3. 2019. 
  4. ^ Evensen, Kjell (19. 9. 1987). „Kvinner har de beste idéene”. Dagens Næringsliv. str. 20. 
  5. ^ „Bjørnholt, Margunn”. Norwegian Centre for Violence and Traumatic Stress Studies. Pristupljeno 25. 2. 2016. 
  6. ^ „Margunn Bjørnholt”. Emory University. Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  7. ^ „Deltakere i Rettigheter, individer, kultur og samfunn”. University of Oslo Faculty of Law. Arhivirano iz originala 4. 10. 2014. g. 
  8. ^ „Margunn Bjørnholt”. Rethinking Economics Norway. 
  9. ^ [1], Oria.no
  10. ^ „Margunn Bjørnholt”. inGenere.it. Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  11. ^ Anita Haslie (14. 9. 2010). „A Successful Work-Life Balance”. Research Council of Norway Information Centre for Gender Research in Norway. Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  12. ^ Belinda Luscombe (18. 10. 2010). „Week-On, Week-Off Parenting”. TIME Magazine. Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  13. ^ Belinda Luscombe (22. 9. 2010). „A Crazy 40-Year-Old Experiment Suggests Work-Life Balance Is Possible”. TIME Healthland. Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  14. ^ Johnny Gimmestad (3. 10. 2010). „Vekker oppsikt internasjonalt”. Aftenposten. Arhivirano iz originala 6. 10. 2010. g. Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  15. ^ Bosse Parbring (2011). „Delat föräldraskap, delad arbetstid”. NIKK magasin. Nordic Gender Institute. 2011 (1). Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  16. ^ Linn Stalsberg (2011). „En krympet likestillingsdebatt”. Forskningsmagasinet Apollon. University of Oslo. 2011 (1). Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  17. ^ Linn Hanssen (4. 6. 2006). „Likestilling er bra for kjærligheten”. Dagbladet. Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  18. ^ Beret Bråten (29. 11. 2005). „Delte arbeid ute og hjemme”. Research Council of Norway Information Centre for Gender Research in Norway. Pristupljeno 15. 4. 2012. 
  19. ^ Gimmestad, Johnny (5. 9. 2010). „Det lønner seg for far å stelle hjemme”. Aftenposten. 
  20. ^ Ingeborg Moe (12. 12. 2005). „Tenk nytt om tidsklemma”. Dagbladet. str. 1, 16, 17. 
  21. ^ Central and Eastern Europe
  22. ^ „EFFECT: Cross-national Polish–Norwegian project on work–life balance”. Oslo Research. Pristupljeno 18. 3. 2019. 
  23. ^ „Intimate partner violence: gender, equality and power”. NKVTS. 
  24. ^ Kristin Marie Skaar (24. 5. 2014). „– Klart vi kan jobbe mindre”. forskning.no. 
  25. ^ Langeland, Terje (18. 6. 2013). „Women Unaccounted for in Global Economy Proves Waring Influence”. Bloomberg.com. 
  26. ^ Sullivan, T.E. (2014). „Review: Counting on Marilyn Waring: new advances in feminist economics”. Choice: Current Reviews for Academic Libraries. 52 (3): 52—1517. doi:10.5860/CHOICE.185300. 
  27. ^ Elson, Diane (2015). „Book Review: Counting on Marilyn Waring: new advances in feminist economics”. Feminist Review. 109 (1): e9—e11. doi:10.1057/fr.2014.58. Pristupljeno 25. 2. 2015. 
  28. ^ "Hundre interesserte til alternativ bank," Telemark Arbeiderblad 25 October 1991 p. 5
  29. ^ „Mannsforsker ny leder i Norsk Kvinnesaksforening”. Aftenposten. 2014-05-11. 
  30. ^ „Amal Aden tildelt Gina Krog-prisen”. Adresseavisen. 2016-05-21. 
  31. ^ „Norsk kvinnebevegelse slår seg sammen i ny lobby”. Kureren. 29. 1. 2014. Pristupljeno 4. 10. 2014. 
  32. ^ Han topper Bærums grønne, Budstikka, 26 November 2014