Korisnik:Akica15/pesak

Leksikograf Henri Votson Fauler je 1926. godine u rečniku A Dictionary of Modern English Usage preporučio da se aktiv ne transformiše u pasiv, zbog toga što „ … to ponekad dovodi do loše upotrebe gramatike, nepostojećih izraza ili nezgrapnosti.”. [1][2]


U eseju Politika i engleski jezik (eng. Politics and the English Language) iz 1946. godine Džordž Orvel je preporučio aktiv kao osnovni princip kompozicije: “Nikada ne koristite pasiv tamo gde možete da koristite aktiv.”.[3]

U knjizi The Columbia Guide to Standard American English navodi se da: Aktiv primorava subjekte da urade nešto (nečemu); pasiv dozvoljava subjektima da im nešto bude urađeno (od strane nekoga ili nečega). Neki tvrde da je aktiv dominantniji, direktniji i jezgrovitiji, a pasiv slabiji, indirektiniji i rogobatniji. Ako želite da vaše reči deluju nelično, indirektno i neobavezujuće, pasiv je pravi izbor, ali u drugim slučajevima, aktiv će se gotovo uvek pokazati efikasnijim.[4]

Upotreba pasiva je rasprostranjenija u naučnom pisanju[5], ali izdavači nekih naučnih izdanja, kao što su Nature[6], Science[7] i the IEEE[8] izričito podstiču autore da koriste aktiv.

Glavna kritika upotrebe pasiva je njegov potencijal za izbegavanje odgovornosti.



Katarina A.

  • ,,Kada je vršilac radnje nevažan.’’
  • ,,Kada je vršilac radnje nepoznat.’’
  • ,,Kada želite da sakrijete identitet vršioca radnje.’’
  • ,,Kada treba da stavite udarnu reč na kraj rečenice.’’
  • ,,Kada je fokus rečenice na primaocu radnje.’’
  • ,,Kada pasiv jednostavno zvuči bolje.’’

Rečnik Merriam–Webster's Dictionary of English Usage preporučuje pasiv kada je identifikovanje objekta (primaoca radnje) bitnije od subjekta (vršioca radnje), a kada je vršilac radnje nepoznat, nevažan ili nije vredan pomena:

  • The child was struck by the car. - Dete je udario automobil.
  • The store was robbed last night. - Prodavnica je opljačkana sinoć.
  • Plows should not be kept in the garage. - Plugove ne treba držati u garaži.
  • Kennedy was elected president.[9] - Kenedi je izabran za predsednika.

Lingvista Džefri Pulam piše da „pasiv nije nepoželjna karakteristika koja odlikuje loše pisanje, to je korisna konstrukcija koja je često potrebna za jasno izražavanje i svaki dobar pisac je koristi.“[10]

Uprkos kritikama da se pasiv može koristiti za skrivanje odgovornosti izostavljanjem vršioca radnje, pasiv se takođe može koristiti za isticanje istog. Pisci radije stavljaju vršioca radnje na kraj klauze ili rečenice kako bi ga naglasili, kao u primerima datim u prethodnom odeljku:

  • Don't you see? The patient was murdered by his own doctor! - Zar ne vidiš? Pacijenta je ubio sopstveni lekar!
  • The breakthrough was achieved by Burlingame and Evans, two researchers in the university's genetic engineering lab. - Proboj su postigli Burlingejm i Evans, dva istraživača u univerzitetskoj laboratoriji za genetski inženjering.

U engleskom jeziku se pasiv koristi ređe od aktiva, ali učestalost korišćenja varira u zavisnosti od stila pisca i namene teksta. Savremeni stilski vodiči odvraćaju od preterane upotrebe pasiva, ali ga generalno smatraju prihvatljivim u određenim situacijama kao na primer kada je pacijens u fokusu rečenice, kada je vršilac radnje (agens) nevažan i samim tim se izostavlja, ili kada je vršilac radnje postavljen na kraju rečenice radi naglašavanja istog.

  1. ^ Bell, Griffin B. (1966). "Style in judicial writing". 15 J. Pub. L. 214. 15: 214. Retrieved 2010-03-02. Fowler, the recognized modern authority on the use of the English language
  2. ^ Fowler, W. W.; Crystal, David (2009) [1926]. A Dictionary of Modern English Usage: The Classic First Edition. Oxford World's Classics Hardbacks Series (reissue ed.). Oxford: Oxford University Press. p. 425. ISBN 978-0-19-953534-7. Retrieved 2010-03-02. PASSIVE DISTURBANCES. ... The conversion of an active-verb sentence into a passive-verb one of the same meaning - e.g. of You killed him into He was killed by you - is a familiar process. But it sometimes leads to bad grammar, false idiom, or clumsiness
  3. ^ Orwell, George (2000). "Politics and the English Language". Essays. Introduction by Bernard Crick. Penguin Books Limited. ISBN 9780141919935.
  4. ^ Wilson, Kenneth G. (1992). "The Columbia Guide to Standard American English". Archived from the original on November 19, 2008.
  5. ^ Fowler, H.W. (2015). Butterfield, Jeremy (ed.). Fowler's Dictionary of Modern English Usage. Oxford University Press. p. 606. ISBN 978-0-19-966135-0.
  6. ^ Nature Publishing Group (2010). "How to write a paper". Authors & referees: Writing for a Nature. Retrieved 5 September 2017.
  7. ^ "Instructions for Contributors". Science. 167 (3926): xviA–xviB. 1970-03-27. doi:10.1126/science.167.3926.xviA. ISSN 0036-8075. S2CID 220088428.
  8. ^ "Write Clearly and Concisely". IEEE. Retrieved 2019-11-12.
  9. ^ Merriam-Webster's Dictionary of English Usage. Merriam-Webster. 1994. pp. 720–721. ISBN 978-0-87779-132-4. Retrieved 27 January 2013.
  10. ^ Geoffrey K. Pullum. "The passive in English". Language Log.