Jakšići

uredi

Jakšići su poznata srpska plemićka porodica.

Jakšići zadivljuju Mađare svojim herojstvom u borbi s Turcima, tako da ih je kralj Matija nazvao "stubovima Hrišćanstva" i daje im i ugarsku pelmićku titulu.[1]


Vojvoda Jakša Brežičić

uredi

Vojvoda Jakša Brežičić bio je vojskovođa srpskog Despota Đurađa Brankovića. Kao turski vazal Despot Đurađ Branković bio je primoran da pošalje svoju vojsku i učestvuje u opsadi Carigrada 1453. godine. Tada je car poručio despotu da mu pošalje hiljadu i pet stotina konja (tj. konjanika) prema ugovoru o primirju, govoreći da hoće da krene u Karamanovu zemlju. I tako je despot otpremio vojvodu Jakšu Brežičića sa hiljadu i pet stotina konja, ne znajući kakva je namera cara. A car ne govoreći nikome, pusti brze konjanike ka Carigradu da biju, ubijaju koga god sretnu sve do samih opkopa. Onda je sam car, prispevši sa svom svojom silom, opseo Carigrad. Čuvši to gospodin Jakša s onim ljudima što su od despota bili otpravljeni, htedoše se vratiti nazad, ali su bili opomenuti, ako bi tako učinili, na putu bi bili uništeni, zato su morali da idu ka Stambolu; pa ipak naša pomoć nije Turcima mnogo pomogla. Turski Sultan Mehmed Drugi Osvajač zauzeo je Carigrad 1453. godine čime je prestalo da postoji hiljadu godišnje Vizantijsko Carstvo.

Jakšići u Ugarskoj

uredi

Sinovi vojvode Jakše, Stevan i Dmitar Jakšići, iz Jagodine, prešli su u Ugarsku sa 1200 svojih ratnika, i dobili su tamo 1464. od ugarskog kralja Matije nađlačko vlastelinstvo. Drugom polovinom XV, na tlu Slovačke, ratničkim podvizima su se proslavili mnogi srpski velikaši. Bilo je to vreme ratova ugarskih kraljeva protiv poljskih i nemačkih vladara. U bici kod Košica u sastavu vojske ugarskog Kralja Matije Korvina 1474. godine proslavio se vojskovođa Dmitar Jakšić, junak srpskih narodnih pesama, koji je posedovao desetine naselja u Pomorišju. Skriven u šumi sa konjičkim odredom, uz veliku ratnu veštinu i hrabrost, ispresesao je neprijatenjsku vojsku i pritom osvojio gradove Humane i Mihalovce, koje je držala vojska poljskog kralja. Njegov sin Stefan se istakao hrabrošću 1490. godine kada je u dvoboju pobedio jednog megdandžiju, pa se poljska vojska povukla. Sledeće godine opet se kod Košica sukobile poljska vojske kralja Alberta i ugarskog kralja Vladislava. Pobedi ugarske vojske doprineli su srpski odredi koje su predvodili vojvoda Miloš Velmužević i braća Jakšići. U poslednjoj bici koju je vodio protiv Turaka, Velmužević je 1501. godine bio smrtno ranjen, a izgubio je i sina jedinca. Napisao je oporuku, kojom je, u prisustvu kaluđera Timotija iz Hilandara, imanja dodelio kćerci Milici, udatoj za vojvodu Stefana Jakšića. Bio je to prvi testament pisan među Srbima u Ugarskoj.

Srpski despot Vuk Grgurović Branković, Vojvoda Dmitar Jakšić i njegov sin Jovan kao vojskovođe učestvovali su u pohodima Ugarskog Kralja Matije protiv Turaka 1481. godine u Srbiji u kojima je hrišćanska vojska stigla do Kruševca. Vojvoda Jovan Jakšić je komandovao odredom koji je oslobodio Golubac. Prilikom povlačenja iz Srbije sa vojskom se u dva navrata povuklo i oko 110.000 Srba koji su naseljeni u okolini Temišvara. Vojvoda Dmitar Jakšić, vraćajući se iz Turske, gde je bio kao poslanik kraljev kod sultana, on je u blizini Smedereva bio napanut i teško ranjen. Od te rane je i umro 8. novembra 1486. godine, dok je Stefan umro 1489. godine. Stefanov sin Marko Jakšić učestvovao je u bici na Mohaču 1526. godine. Maja 1514. počeo je ustanak ugarskih krstaša protiv velikaša. Ne zadovoljni svojim statusom i odnosom prema njima, počeli su paljenje i rušenje spahiskih čardaka i dvorova i nemilosrdno gonjenje i ubijanje plemića. Ustanak se širio po velikom delu južne Ugarske, kroz Banat i Bačku do Srema. Zahvatio je i jedan deo Srba. Stradala su imanja braće Jakšića u Nađlaku i jedan deo imanja bivših despota. Ali veći deo Srba ustao je protiv tih krstaša i pomagao je plemićsku vojsku u borbama protiv njih.


Ivan Grozni

uredi

Direktni potomak porodice Jakšić je ruski Car Ivan Četvrti Grozni preko treće ćerke Stefana Jakšića Ane i njene ćerke Jelene Vasiljevne, supruge ruskog velikog Kneza Vasilija Ivanoviča.


Hilandar

uredi

Poslednji plemići neposredni srpski ktitori Hilandara bili su Jakšići. Despotica Angelina Branković 1503. molila je pomoć za Hilandar od ruskog velikog kneza Vasilija Ivanoviča. Hilandarci su sredinom XVI veka posetili ruskog cara Ivana IV Vasiljeviča i molili ga za zaštitu i materijalnu pomoć. Ivan Grozni je postao novi ktitor Hilandara. Njegova naklonost prema srpskom manastiru objašnjava se carevim poreklom, to jest rodbinskim vezama sa Jakšićima.


Jakšići u narodnim pesmama

uredi

Narodna epika zapamtila je Jakšiće sem po njihovom junaštvu još po njihovim ženidbenim avanturama i po deobi. Sinovi Stevana i Dmitra, Marko i Petar, delili su doista imanje svoje porodice i dugo su se parničili oko deobe mezeheđeškog spahiluka, koji su im očevi dobili 1464. god., pa su to parničenje nastavili i njihovi potomci, naročito ženski.


Pokosovki ciklus

Dijoba Jakšića

Opet Dijoba Jakšića (iz Crne Gore)

Jakšići kušaju svoje ljube

Jakšićima dvori poharani

Ženidba Jakšića Mitra (iz Sinja)

Opet Ženidba Jakšića Mitra (iz Srema)

Ženidba Teodora Jakšića

Ropstvo i Ženidba Jakšića Šćepana

Dva Jakšića i sestra im Jela

Reference

uredi
  1. ^ Vladika Nikolaj Velimitović "Teodul - srpski narod kao Teodul" (EVRO,Beograd,2001.)

--Jaksic24 13:54, 29. jun 2007. (CEST)Jakšić Siniša,Pančevo

Spomenice i zahvalnice

uredi
100 izmena