Korisnik:Jana Eric filfak/pesak2

Sem Eide

Semjuel (Sem) Eide (1866-1940) je bio norveški inženjer i industrijalac. Zaslužan je za osnivanje Norsk Hydro, jedne od najvećih aluminijumskih kompanija u svetu.

Odrastanje i obrazovanje uredi

Sem Eide je odrastao u Arendalu. Diplomirao je umetnost i 1885. godine započeo školovanje na Vojnoj Akademiji (norv. Krigsskole), ali je završio samo prvu fazu svog obrazovanja pre nego što je otišao u Šarlotenburg, nadomak Berlina, da studira građevinarstvo. Po završetku školovanja 1891, radio je sedam godina kao inženjer u Nemačkoj. Eide je specijalizovan za projektovanje železničkih stanica, kanala i lučkih objekata u urbanim sredinama. Na osnovu svoje stručnosti, 1898. godine je osnovao sopstvenu inženjersku kancelariju. Nakon toga je radio i kao inženjer i kao biznismen, ali vremenom je sve više naginjao ovom drugom. Do kraja veka je njegova firma bila najveća u Skandinaviji. [1]

Birkeland-Eide metoda uredi

13. februara 1903, Eide je slučajno sreo profesora fizike Kristijana Birkelanda na večeri sa Gunarom Knudsenom, koji je u to vreme bio norveški ministar u Stokholmu. Razgovarali su o mogućnostima proizvodnje nitrata korišćenjem električne energije. Birkeland je verovao da je moguće razviti metod za formiranje dovoljno velikog luka za industrijsku proizvodnju. Sem Eide i Birkeland su se sastali sledećeg dana da dalje razgovaraju i zajedno su smislili ideju koju je Birkeland patentirao nekoliko dana kasnije. Ideja je bila početak onoga što je kasnije postalo poznato kao Birkeland-Eide metoda, ali je verovatno Birkeland bio odgovoran za sam razvoj. Tokom proleća 1903. godine, Birkeland je vodio ovaj posao i razvio lučnu peć za industrijsku proizvodnju azot-oksida. [2][3][4]

Norsk Hydro i Elkem uredi

U januaru 1904. godine, Sem Eide je zajedno sa svojim švedskim saradnicima osnovao kompaniju Det Norske Aktieselskab, poznatiju i kao Elkem, koja se bavila razvojem vodopada i daljim razvojem proizvodnje nitrata. Osnovali su eksperimentalnu elektranu Svelgfos u Notodenu 1905. godine. Eide je prikupio francuski kapital preko Valenberga, pa je stoga 1905. godine osnovana kompanija Norsk Hydro sa Eideom kao generalnim direktorom. Krečni nitrat koji je kompanija proizvodila se plasirao pod imenom Norgesalpeter (srp. norveški nitrat). U narednim godinama, elektrana Svelgfos i nekoliko elektrana u Rjukanu su proširene, a samim tim i zajednice Notoden i Rjukan.[5][6]

Kasnije godine uredi

1912. godine Sem Eide je doprineo pokretanju topionice Arendal i proizvođača aluminijuma Det Norske Nitridaktieselskab, kasnije poznatijeg i kao DNN Aluminium. Mesto izvan Arendala gde su izabrali da izgrade fabriku je njemu u čast nazvano Eidehavn 1913. godine. Eide je bio izvršni direktor Elkema do 1916. godine kada je dao ostavku. Sledeće godine je dao ostavku na mesto generalnog direktora Norsk Hydro-a.

Sem Eide je bio parlamentarni predstavnik Konzervativne partije (1918-1920) i norveški izaslanik u Varšavi (1920-1923). Kasnije je živeo u inostranstvu, ali je leta obično provodio u Norveškoj. [7][8]

Nagrade uredi

1905. godine je odlikovan ordenom Svetog Olava, a pored toga je posedovao i nekoliko stranih ordena. Imao je počasno članstvo u nizu norveških industrijskih udruženja. 1911. godine je postao počasni doktor na Višoj tehničkoj školi u Darmštatu u Nemačkoj. 1920. godine je postavljena statua Sema Eidea u Rjukanu, a bista 1966. godine u Eidehavnu. [9]

Reference uredi

  1. ^ Rabben, Magne Brekke (2020-05-07), Sam Eyde (na jeziku: norveški bukmol), Pristupljeno 2021-12-09 
  2. ^ Rabben, Magne Brekke (2020-05-07), Sam Eyde (na jeziku: norveški bukmol), Pristupljeno 2021-12-09 
  3. ^ „Kristian Birkeland | Plasma-Universe.com” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-10. 
  4. ^ „Three remarkable men | Yara International”. web.archive.org. 2017-08-21. Pristupljeno 2021-12-10. 
  5. ^ Rabben, Magne Brekke (2020-05-07), Sam Eyde (na jeziku: norveški bukmol), Pristupljeno 2021-12-09 
  6. ^ Bryhn, Rolf; Gram, Trond (2021-09-15), Norsk Hydro (na jeziku: norveški bukmol), Pristupljeno 2021-12-09 
  7. ^ Rabben, Magne Brekke (2020-05-07), Sam Eyde (na jeziku: norveški bukmol), Pristupljeno 2021-12-09 
  8. ^ „Samuel Eyde”. prabook.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-09. 
  9. ^ Rabben, Magne Brekke (2020-05-07), Sam Eyde (na jeziku: norveški bukmol), Pristupljeno 2021-12-09 

Literatura uredi