Korisnik:Jovan15523/pesak

Bootstrap Protocol

uredi

Od Vikipedije, besplatne enciklopedije.

Bootstrap Protocol (BOOTP) je mrežni protokol koji se koristi u Internet protokolima kako bi automatski dodelo IP adresu mrežnim uređajima iz konfiguracionog servera. BOOTP je prvobitno definisan u RFC 951 objavljenom 1985.godine.

Dok neki delovi od BOOTP su bili efektivno prevaziđeni od strane protokola za dinamičko konfigurisanje računara(Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP)), koji dodaje mogućnost zakupa, delovi BOOTP-a se koristi za pružanje usluga DHCP protokolu. Neki DHCP serveri takođe pružaju nasleđenu funkcionalnost BOOTP -a.

Kada se računar povezan na mrežu pokrene, njegov IP stek emituje BOOTP mrežne pruke tražeći dodelu IP adrese. BOOTP konfiguracioni server odgovara an zahtev dodelom IP adrese iz grupe adresa koji je unapred konfigurisao administrator.

BOOTP se implementira korišćenjem User Data Protocol (UDP) za prenos. Broj porta 67 se koristi od strane servera za primanje zahteva klijenta, dok broj porta 68 koristi klijent za primanje odgovora servera. BOOTP funkcioniše samo na IPv4 mrežama.

Istoriski gledano, BOOTP je takođe korišćeno za Unix -slične radne stanice bez diskova kako bi dobili mrežnu lokaciju svoje slike za podizanje sistema , pored dodele IP adrese. preduzeća su ga koristila za implementaciju unapred konfigurisane instalacije klijenta (npr. Windows)na novo instaliranimračunarima.

inicijalno je bilo potrebno koristiti disketu za podizanje sistema kako bi uspostavila početna mrežna veza, a proizvođači mrežnih interfejsa kasnije su ugradili protokol u firmware mežnih kartica kao matičnih ploča sas ugrađenim mrežnim interfejsima. čime je omogućilo direktno podizanje sistema na mreže.

Istorija

uredi

BOOTP je prvi put definisan septembru 1985[1].godine kao zamena za Reverse Address Resolution Protocol (RARP) koji je objavljen u junu 1984[2].godine. Glavni motiv za zamenu RARP -a sa BOOTP -om je taj što RARP je bio protokol sloja veze. To je činilo implementaciju teškom na mnogim serverskim platformama i zahtevalo je da server bude prisutan na svakoj pojedinačnoj IP podmreži. BOOTP je uveo inovaciju relejnih agenata, koji su prosledđivali BOOTP pakete lokalne mreže korišćenje standatrnog IP rutera, tako da je jedan centralni BOOTP server mogao da opslužuje računare na mnogim podmrežama[1].

Povećanje kompleta od BOOTP vendor information extensions je definisan[3][4][5][6] da snabdeva BOOTP klijente važnim informacijama vezano za mrežu, kao što su Mrežni prolaz, Sistem imena domena, Internet domen, itd.

sa pojavom Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP), proširnja informacija o BOOTP vendor -u su inkorporirana kao DHCP option fields[7][8], kako bi omogućili DHCP serverima da takođe opslužuje klijente BOOTP -a.

Operacije

uredi

Slučaj 1: Klijent i server na istoj mreži

uredi

Kada BOOTP klijent započne on nema IP adresu, pa emituje poruku koja sadrži svoju MAC adresu na mreži. Ova poruka se naziva BOOTP zahtev i pokupši je BOOTP server, koji odgovara klijentu na sledećim informacijama kojim klijentu trebaju:

  1. IP adresa klijenta, subnet maska i adresa podrazumevanog gateway-a.
  2. IP adresa i ime BOOTP servera.
  3. IP adresa servera koji ima sliku za podizanje, koji klijent treba da učita svoj operativni sistem

Kada klijent primi ove informacije od BOOTP servera, konfiguriše i inicijalizuje svoj TCP/IP protokolni stek, a zatim povezuje se sa serverom na kojem je slika za podizanje deljena. Klijent učitava sliku za podizanje i koristi ove informacije da učita i pokrene svoj operativni sistem[9].

Protokol za dinamičku konfiguraciju hosta(DHCP) razvijen je kao proširenje BOOTP -a. BOOTP je definisan u zahtevima za komentare () 951 i 1084.

Slučaj 2: Klijent i server na istoj mreži

uredi
  1. Problem sa BOOTP zahtevom je što je zahtev emitovan. Emitovani IP datagram ne može proći kroz bilo koji ruter. Ruter odbacuje ovaj paket.
  2. Da bi se rešio ovaj problem, potreban je posrednik (relej).
  3. Jedan od hostova ili rutera može biti konfigurisan na aplikativnom sloju da funkcioniše kao agent za prenos.
  4. Relej agent zna unkiastnu adresu BOOTP servera i sluša emitovane poruke na portu 67.
  5. Kada primi ovaj emitovani paket, enkapsulira poruku u unikastni datagram i šalje zahtev BOOTP serveru.
  6. Paket koji nosi unikastnu odredišnu adresu se koreni preko bilo kog rutera i stiže do BOOTP servera.
  7. Relej agent, nakon što primi odgovor, šalje ga BOOTP klijentu.

IETF dokumentacioni standard

uredi

Pogledajte još

uredi

Refrence

uredi
  1. ^ a b Bootstrap Protocol (Izveštaj). Internet Engineering Task Force. 1985-09.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  2. ^ A Reverse Address Resolution Protocol (Izveštaj). Internet Engineering Task Force. 1984-06.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  3. ^ Reynolds, Joyce K. (1993-08). BOOTP Vendor Information Extensions (Izveštaj). Internet Engineering Task Force.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  4. ^ Prindeville, Philip (1988-02). BOOTP vendor information extensions (Izveštaj). Internet Engineering Task Force.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  5. ^ Reynolds, Joyce K. (1988-12). BOOTP vendor information extensions (Izveštaj). Internet Engineering Task Force.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  6. ^ Reynolds, Joyce K. (1993-01). BOOTP Vendor Information Extensions (Izveštaj). Internet Engineering Task Force.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  7. ^ Alexander, Steve; Droms, Ralph (1993-10). DHCP Options and BOOTP Vendor Extensions (Izveštaj). Internet Engineering Task Force.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  8. ^ Droms, Ralph; Alexander, Steve (1997-03). DHCP Options and BOOTP Vendor Extensions (Izveštaj). Internet Engineering Task Force.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  9. ^ Team, Editorial (2019-08-19). „Bootstrap Protocol (BOOTP)”. NETWORK ENCYCLOPEDIA (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-20. 

Spoljašnje veze

uredi