Sekundarni ćelijski zid

uredi

Ćelijski zid definiše izgled, veličinu i oblik ćelije. Sekundarni ćelijski zid razlikuje se od primarnog po sastavu i strukturi - sadrži više celuloze, celulozne mikrofibrile su orijentisane ili longitudialno ili transverzalno, sadrži lignin, suberin ili kutin, može se sastojati od više slojeva i može zadebljavati ka unutrašnjosti.

 
Građa biljne ćelije

Struktura i sastav sekundarnog ćelijskog zida

uredi

Struktura i sastav sekundarnog ćelijskog zida variraju od vrste do vrste biljaka, kao i od tipa do tipa ćelija.

Sekundarni ćelijski zid nastaje inkrustacijom ili adkrustacijom.

Lignin

uredi

Lignin je polifenol izgrađen od aromatičnih alkohola koniferola, p-kumarola i sinapola. Tkiva čiji su zidovi lignifikovsni nazivaju se sklerenhim. Takve zidove imaju sekundarni ksilemi (drvo).

Suberin

uredi

Suberin je polimer masnih kiselina koje su međusobno povezane estarskim vezama. Suberizovane ćelije (pluta) imaju sekundarne ćelijske zidove koji se sastoje iz više slojeva i koji, osim suberina sadrže i lipidna i druga aromatična jedinjenja. Suberizovana tkiva, nepropustljiva za vodu su Periderm korena i Kasparijeve trake u endodermu korena.

Kutin

uredi

Kutin je polimer S16 i S18 hidroksimasnih kiselina koje se drže zajedno pomoću estarskih veza. Ulazi u sastav kutikule, prožete slojevima voska.

Obrazovanje sekundarnog ćelijskog zida

uredi

Kada ćelija prestane da raste zid se širi, uslojava i ojačava. Na već postojeći primarni ćelijski zid dodaju se novi slojevi sa znatno većim procentom celuloze. Upravo ti slojevi predstavljaju sekundarni ćelijski zid.
Jedan sloj zida nalazi se uz samu plazma membramu, drugi uz primarni zid, dok se treći sloj nalazi između dva prethodno pomenuta sloja. Ne postoji jasna granica između primarnog i sekundarnog ćelijskog zida, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi gde se završava jedan a počinje drugi. [1]

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi