Korisnik:Ninoslava sotra/pesak2

Vilijam Veb
Datum rođenja(1887-01-21)21. januar 1887.
Mesto rođenjaBrizben, Australija
Datum smrti11. avgust 1972.(1972-08-11) (85 god.)
Mesto smrtibrizben, Australija
ZanimanjeSudija
Aktivni period16.9.1948-16.9.1958.

Ser Vilijam Flod Veb(engl. Sir Wiliam Flood Webb) (21. januar 1887 - 11. avgust 1972) bio je sudija Vrhovnog australijskog suda i predsednik Vojnog suda za Daleki istok [1] nakon Drugog svetskog rata.

Privatan život uredi

Rođen je u Brizbejnu, 21. januara 1887. Išao je u školu Sent Meri u Varviku. Nakon toga je studirao na Univerzitetu u Kvinslendu gde je završio Pravni fakultet. Primljen je 4. juna 1913 u sudsku komoru Kvinslenda zbog postignute izuzetne ocene od 71.5% na pravosudnom ispitu 20 maja.

17. marta 1917. godine se oženio sa Beatris Agneu u crkvi Svetog srca u Sandgejtu. Umro je u Brizbejnu 11. avgusta 1972. godine[2].

Karijera uredi

1915. godine bio je javni branilac  države Kvinslend i od 1917. do 1922. radio u Kraljičinoj službi. 1922. mu je data titula Generala Kvinslenda, i zadržao je do 1925. godine[2].

Veb je takođe bio predsednik Komonveltskog savetodavnog i apelacionog suda. Od 1922. do 1927. godine i od 1925. do 1945. predsednik Apelacionog suda u Kvinslendu[2].

Vrhovni sud uredi
 
Veb u Međunaradnom ratnom tribunalu za Daleki Istok kao predsednik suda

Vebu je dato mesto sudije Vrhovnog suda  u Kvinslendu 25. aprila 1945. godine. Zadržao je tu poziciju do 17. maja 1940. Nakon toga je postao viši krivični sudija istog suda. 27. juna 1940. godine je dobio unapređenje u šefa  kabineta Vrhovnog suda. Tu poziciju je zadržao do 15. maja 1946. godine. Mesto je napustio da bi zauzeo poziciju u Vrhovnom sudu Australije[2].

Tokom svog služenja u Vrhovnom sudu Austalije 1943. godine, bio je zadužen da istraži japanske ratne zločine tokom Drugog svetskog rata[3]. U periodu između 1943. i 1945. napisao je tri izveštaja, poznati kao Vebovi izveštaji, o japanskim zločinima nad australijskim ratnim zarobljenicima[2]. 1944. je godine posetio i London, kako bi pružio svoj uvid u izveštaje Ratnoj komisiji Ujedinjenih Nacija

Vrhovni sud Australije uredi

Veb je započeo svoju službu na Vrhovbom sudu u Austaliji u maju 1948. godine. Tokom tog perioda, bio je predsedni Međunarodnog  ratnog tribunala za Daleki Istok. Taj tribunal je pokušavao da utvrdi japanske ratne zločine[4] tokom Drugog svetskog rata od 1946. do 1948. Veb je bio uključen u manji skandal krajem 1947. godine, koji je doveo do slučaja privatizacije banaka. Austalijska Vlada je pokušala da povuče Veba iz Tokija, tražeđi od generala Daglasa Mekartura da ga razreši funkcije, jer je postojalo uverenje da će presuditi na način koji odgovara Konveltu. Međutim, nakon pritiska sudije Ovena Diksona[5], tadašnji šef sudske komore, Džon Latam, nazvao je Veba i ohrabrio ga da ostane u Tokiju. 12. novembra 1948. nakon više od dve godine suđenja, Veb je kao Predsednik tribunala izrekao presude svima koji su bili krivi. Veb je izjavio da su brojna suđenja održana u Tokiju, bila najvažnija krivična sućenja u istoriji.[3] Veb je otišao u penziju 16. maja 1958, posle tačno 12 godina službe na mestu sudije[2].

Počasti uredi

1954. godine Veb je dobio odlikovanje Viteza Britanskog Carstva[6]. 1967. dobio je počasni doktorat Prava na Univerzitetu u Kvinsletu.

Reference uredi

  1. ^ International Military Tribunal for the Far East (na jeziku: engleski), 2020-12-24, Pristupljeno 2020-12-30 
  2. ^ a b v g d đ Weld, H. A., Cultural Advice, National Centre of Biography, Australian National University, Pristupljeno 2020-12-30 
  3. ^ a b King, Rob W.; Verhoeff, Pieter (2018-01-11), Tokyo Trial, Stacy Keach, Tim Ahern, Paul Freeman, Serge Hazanavicius, Don Carmody Television, FATT Productions, NHK Enterprises, Pristupljeno 2020-12-30 
  4. ^ „National Archives of Australia - Fact Sheet 61 - World War II war crimes”. web.archive.org. 2005-11-30. Pristupljeno 2020-12-30. 
  5. ^ Owen Dixon (na jeziku: engleski), 2020-11-30, Pristupljeno 2020-12-30 
  6. ^ „The Order of the British Empire - College of Arms”. www.college-of-arms.gov.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-30.