Interfejs sa višim slojevima (npr. TCP), opisujući servise koje IP obezbeđuje.Servisi koji će biti obezbeđeni preko slojeva protokola (npr. između IP i TCP) su izraženi u obliku primitiva i parametara. Primitiva opisuje funkciju koja će biti izvršena, a parametri se koriste u propuštanju podataka i kontroli informacija. Stvarna forma primitiva zavisi od implementacije. Jedan od primera je poziv podprograma.

Tipovi

uredi

IP obezbeđuje dve servisne primitive interfejsa ka sledećim slojevima. Send primitiva se koristi da bi se zatražila transmisija podatka. Deliver primitiva se koristi od strane IP-a da bi se obavestio korisnik da su podaci stigli. Parametri povezani sa ove dve primitive su sledeći:

  • Izvorišna adresa: Međumrežna adresa pošaljioca.
  • Odredišna adresa: Međumrežna adresa primaoca.
  • Protokol: Protokol primaoca
  • Indikator tipa servisa: Koristi se da specificira tretiranje jedinice podataka u toku transmisije kroz mreže.
  • Identifikacija: Koristi se u kombinaciji sa izvorišnom i odredišnom adresom i korisničkim protokolom da bi se jedinstveno identifikovala jedinica podataka. Ovaj parametar je potreban zbog ponovnog sklapanja podataka i izveštaja o grešci.
  • Identifikator Don’t Fragment (Nemoj Fragmentovati): Ukazuje da li IP može da podeli podatak kako bi uspešno obavio isporuku.
  • Identifikator Time To Live (Vreme u Životu): Iskazuje se u sekundama.
  • Dužina podataka: Dužina podataka koja se prenosi.
  • Opcije podataka: Opcije koje traži IP korisnik.
  • Podaci: Korisnički podaci koji se prenose.

Parametri identifikacija, identifikator Don’t Fragment (DF) i Time To Live (TTL) su prisutni u Send primitivi ali i u Deliver primitivi. Ova tri parametra određuju istrukcije IP-u koje nisu briga IP korisnika koji prima paket.

Parametar nazvan opcije podataka obezbeđuje buduće proširenje i poziv parametara koji se obično ne pozivaju. Trenutno definisane opcije su:

  • Sigurnost: Dopušta da sigurnosna oznaka bude zakačena na datagram.
  • Izvorišno rutiranje: Niz adresa rutera koji specificira rutu koju treba slediti. Rutiranje može biti striktno (samo identifikovani ruteri mogu biti posećeni) ili nezaobilazno (ostali među ruteri mogu biti posećeni).
  • Zapis rute: Polje je postavljeno da bi se zapisao niz rutera posećenih od strane datagrama.
  • Identifikacija toka: Imenuje rezervisana sredstva koja se koriste za servis toka. Ovaj servis omogućava specijalno manipulisanje za povremeno gust saobraćaj (npr. glas).
  • Oznaka vremena: Izvorišni IP entitet i neki od među-rutera dodaju oznaku vremena (u milisekundama) jedinici podataka kada prolazi pored.