Korisnik:Planeta17/pesak
Čileanski flamingo, jedna je od većih ptica porodice flamingosa, sa visinom između 110 i 130 centimetara. Ova vrsta je blisko povezana sa američkim i velikim flamingosom, a nekada se smatrala istom vrstom.[1] Međutim prema IUCN-u, ova vrsta se trenutno smatra skoro ugroženom.
Staništa za razmnožavanje obuhvataju područja Južne Amerike, od Ekvadora i Perua do Čilea i Argentine, i prostiru se sve do Brazila. Takođe, ova vrsta je uvedena u Nemačku. Flamingosi ove vrste uglavnom se mogu naći u slanim jezerima i lagunama. Gubitak prostora za staništa i zagađenje vode su glavni uzroci potencijalnog nestanka populacije ove vrste.
Izgled
uredi
Poređenjem boje i perja čileanskog flaminga sa velikim i karipskim flamingom, može se primetiti da je boja čileanskog flaminga ružičastija u odnosu na velikog flaminga, a svetlija u odnosu na karipskog. Boja perja mladunaca je siva ili boja breskve, zastupljena je 2-3 godine, nakon kojih poprimaju ružičastu boju. Ovu vrstu flaminga još možemo razlikovati od drugih vrsta po sivim nogama sa ružičastim zglobovima i sa kljunom koji je više od polovine u crnoj boji.[2]
Ishrana
urediKljun čileanskog flaminga ima specijalne češljaste strukture koje omogućavaju filtriranje hrane iz vode. Ova vrsta flaminga živi u priobalnim muljevitim ravnicama, estuarima, lagunama i slanim jezerima, gde uglavnom sakuplja alge i planktone.[3]
Razmnožavanje
urediČileanski flamingosi žive u velikim jatima u prirodi i zahtevaju određene uslove kako bi se razmnožavali. U periodu parenja, mužjaci i ženke pokazuju različite znake ponašanja kako bi privukli partnera, uključujući mahanje glavom i pozdravljanje krilima.[4] Razmnožavanje flamingosa je slabo dokumentovano zbog njihove sklonosti odlaganju razmnožavanja, dok se uslovi ne pokažu pogodnim. Mužjaci i ženke zajedno grade gnezda od blata i oba roditelja naizmenično sede na jajetu.[5] Kada se mladunčad izlegu, njihovo perje je sivo i ne postiže karakterističnu ružičastu boju odraslih prve 2-3 godine. Oba pola proizvode hranljivu tečnost za svoje potomstvo, poznatu kao usevno mleko, koje je bordo boje.
Populacija
urediČileanski flamingo u zoološkom vrtu u Bazelu (Švajcarska) 1958. godine, je prvi flamingo te vrste koji se izlegao u zoološkom vrtu. Godine 1988, čileanskom flamingu koji je živeo u Solt Lejk Sitiju, Juta, nenamerno nisu odsečena krila. On je to iskoristio i pobegao.[6] Postao je glavna atrakcija oblasti Solt Lejka- Pink Flojd Flamingo.[7] U proleće i leto bi leteo na sever u Ajdaho i Montanu, dok bi zimi dolazio u Jutu i jeo škampe iz Velikog slanog jezera. Bio je glavna atrakcija sve do svog nestanka i potencijalne smrti, prouzrokovanog gubitkom njegovog traga 2005.godine, nakon što je odleteo u Ajdaho.
Spoljašnje veze
urediViše informacija o ovoj vrsti na eBird sajtu
Reference
uredi- ^ Knox, A.G.; Collinson, M.; Helbig, A.G.; Parkin, D.P.; Sangster, G. (2002). "Taxonomic recommendations for British birds". Ibis. 144: 707–710. doi:10.1046/j.1474-919x.2002.00110.x.
- ^ "Photo". Zoo View. XXXVII (4). Los Angeles Zoo and Botanical Gardens: 1, back cover. 2004.
- ^ ""Chilean Flamingo Fact Sheet, Lincoln Park Zoo"". Archived from the original on 2015-12-20. Retrieved
- ^ "Zoo celebrates 50 years of flamingo breeding and science". Basler Zeitung. 13 August 2008. Archived from the original on 22 March 2009. Retrieved 21 March 2010.
- ^ "Zoo celebrates 50 years of flamingo breeding and science". Basler Zeitung. 13 August 2008. Archived from the original on 22 March 2009. Retrieved 21 March 2010.
- ^ "Utah's Wild Chilean Flamingo, Pink Floyd!"
- ^ "Feeling Blue About Pink Floyd". Deseret News. 26 March 2007. Archived from the original on 4 October 2013. Retrieved 14 January 2016.