Pokrajac o Beogradu

uredi

Upravo je Beograd taj grad koji je među najstarijima u Evropi... Izgled koji ga karakteriše nije dostojan njegovom imenu. Njegova lepota se ogleda u kaljavim zelenim površinama i uskim trotoarima koji permanentno izazivaju modrice na kolenima građana. Njegovi građani se manje-više mogu opisati kao malograđani. Njihove odlike se mogu primetiti na svim javnim mestima. Gradski autobus, koji više liči na el dorado za seksualne manijake, je pravo mesto za to primećivanje. Sudbina države čiji je Beograd bio glavni grad, učinila je da se na njegovim ulicama sve više priča nekim drugim narečjem, koji sve manje liči na ekavicu. Ne, nije se desila turistička revolucija, već su ratni gromovi spalili sena na poljima; i stada su se razišla na sve strane.... Svakako da se u njemu mogu videti i zastave. Ipak, to nisu zastave i zastavice koje indentifikuju državu grupice radoznalih ljudi, koji bi želeli da vide i saznaju šta to Singidunum nudi. Za sada te grupice su uglavnom tinejdžeri iz unutrašnjosti željni ekskurzijskih smicalica i beogradskog piva. Ugledavši se na gradove trećeg sveta, u njemu se mogu videti stambeni objekti koji su poprimili izgled pečuraka sa svojim nastrešnicama. Ne, Beograd nije postao rekorder po broju bordela na svojoj teritoriji, već su se izgradile kič kuće koje svojim izgledom plene pažnju onih istih cenjenih malograđana... Pokrajac