Interaktivni multimediji su kombinacija digitalnih medija, odnosno kombinacija elektronskog teksta, grafike, pokretnih slika i zvuka u uređeno kompjuterizovano okruženje koje omogućava ljudima interakciju sa podacima u odgovarajuće svrhe. [1]

Multimedijalna okruženja u obrazovanju podrazumevaju prezentacije sa predavanjima, e-kurseve, igre, interaktivne lekcije, simulacije, simulacije virtuelne stvarnosti. U današnje vreme, naučne oblasti se sve više oslanjaju na multimedijalnu tehnologiju za naučnu vizualizaciju, vizualizaciju podataka i trodimenzionalno modelovanje. Aktivnosti učenja koje integrišu multimedije takođe dobro podržavaju i poboljšavaju učenje u oblastima koje nisu prirodno-tehničke (književnost, muzika, istorija, umetnost...). Interaktivni ekrani, kao što su elektronske školske table, omogućavaju učenicima da budu aktivniji tokom učenja, a nastavnicima da uzmu u obzir različite stilove učenja.

Interaktivni multimediji stvaraju prilike za saradničko učenje, istovremeno kreirajući personalizovaniji pristup učenju za svakog učenika jer mogu da prilagođavaju lekcije potrebama različitih učenika.

Interaktivne multimedijalne aplikacije uredi

Interaktivne multimedijalne aplikacije su ciljno pravljene za korišćenje u obrazovanju i one uključuju:

  1. interaktivne tutorijale,
  2. programe za uvežbavanje,
  3. simulacije,
  4. obrazovne digitalne igre,
  5. virtuelne izlete i
  6. virtuelne svetove.

Interaktivni tutorijali uredi

Interaktivni tutorijali su programi koji učenike uče novim konceptima ili veštinama. Tutorijal prvo prezentuje učenicima gradivo koje im pomaže da razumeju osnovne koncepte prezentovane teme, nakon čega ocenjuje njihovo razumevanje izloženog gradiva, obezbeđuje dodatnu literaturu, vežbe ili omogućava učenicima da napreduju kroz lekcije i kroz program ka novim temama. Izdavači udžbenika često obezbeđuju interaktivne materijale i podučavanje na mreži kao dodatak udžbenicima.

Programi za uvežbavanje uredi

Programi za uvežbavanje doprinose utvrđivanju znanja i veština koje su učenici već razumeli i prave se i podešavaju tako da, kad učenik uradi vežbu dobije pozitivnu povratnu informaciju za svoje odgovore, bilo da je ona tačna ili netačna. Za netačan odgovor dobija priliku da pokuša ponovo. Trenutna povratna informacija pomaže i nastavnicima i učenicima: učenicima pomaže da procene sopstveno znanje (uz izveštaj koji se može štampati), a nastavnicima da ocene učenika.

Simulacije uredi

Simulacije omogućavaju učenicima da rešavaju probleme u okruženjima koja blisko ili precizno oponašaju situacije u stvarnom svetu. One učenicima pružaju priliku da vežbaju rešavanje problema unutar nekog okruženja, koje bi u drugom slučaju bilo opasno, skupo, vremenski ograničeno ili nedostupno. Učenicima je na ovaj način omogućeno da budu aktivni učesnici koji uče iz sopstvenog iskustva i na mreži mogu da se pronađu razne simulacije. Simulacije mogu da se pokrenu na mreži ili da se besplatno preuzmu sa stranice.

Obrazovne digitalne igre uredi

Digitalne igre pružaju mogućnost poboljšanja i unapređenja obrazovnog i procesa obuke u odnosu na tradicionalni. Osnovno obeležje digitalne igre je integracija obrazovnog sadržaja sa karakteristikama igre i motivisanost učenika da ponavljaju cikluse u okviru igre.

Digitalne igre treba uklopiti u nastavni plan i program, a za to je potrebno dobro proučavanje sadržaja digitalne igre pre nego što se ona primeni u nastavi. Jedna od prepreka za korišćenje digitalnih igara u nastavi može biti nedovoljna obučenost nastavnika za upotrebu digitalnih igara u obrazovanju ili nedostatak adekvatnih digitalnih igara. Obrazovnim digitalnim igrama učenici razvijaju motoričke veštine, sposobnost rešavanja problema, uče da sarađuju sa vršnjacima u grupi, da uče na svojim greškama i sl.

Virtuelni izleti uredi

Virtuelni izleti pružaju učenicima iskustva „stvarnog sveta” koristeći računar. Ta iskustva im omogućavaju da primene koncepte naučene u učionici izvan zidova učionice, čak i kada to nije fizički izvodljivo u stvarnom svetu. Učenici mogu da istražuju daleka mesta ili lokacije iz prošlosti koristeći informaciono-komunikacione tehnologije i da istražuju u okviru zadatih tema, a da uopšte ne izađu iz učionice.

Virtuelni svetovi uredi

Virtuelni svetovi su okruženja u kojima na hiljade pojedinaca može istovremeno da komunicira u trodimenzionalnom prostoru, simuliranom na mreži. Korisnici su u ovim virtuelnim svetovima predstavljeni svojim avatarima (grafičkom predstavom koja može, a ne mora da liči na njih u stvarnom svetu). Posredstvom akcija svog avatara, članovi nekog viruelnog sveta međusobno komuniciraju; mogu da razmenjuju poruke, obavljaju razgovore, trče, plešu i da izražavaju osećanja na različite načine.

Interaktivno učenje uz elektronske table uredi

Elektronske table (pametne/interaktivne table) su veliki interaktivni ekrani koji su povezani na računar i projektor. Projektor omogućava učenicima da vide radnu površinu računara na tabli. Table su interaktivne jer korisnici mogu da kontrolišu računar koristeći specijalnu olovku ili prst, crtajući i pišući njima po površini table. Tabla se najčešće montira na zid ili na podni stalak.

Nastava sa interaktivnom tablom može da preobrati individualne aktivnosti ili frontalnu nastavu u interaktivnu nastavu, unapređujući saradnju između učenika, ili između učenika i nastavnika. Interaktivnost podstiče aktivno učenje, a uz  vizuelnu demonstraciju učenici mnogo lakše i brže mogu da razumeju neke apstraktne koncepte, pa preostaje više vremena za vežbanje i praksu.

Nastavnici mogu da sačuvaju nastavni materijal i da ga dele sa učenicima ili kolegama. Elektronske table se obično isporučuju sa softverom za ove table i nastavnici moraju prvo da se upoznaju s njim da bi znali kakve im se mogućnosti pružaju. Softver za elektronske table je prilagođen korisnicima, tako da nastavnici mogu lako i brzo da nauče kako da kreiraju nastavne sadržaje iz spektra već postojećeg sadržaja i prilagode ih potrebama svog odeljenja.

Reference uredi

  1. ^ Berecki, E., Hunja M. (2012). Škola budućnosti 2. Beograd: Čigoja. str. 163. 

Literatura uredi

1. Berecki, E., Hunja M. (2012): Škola budućnosti 2. Beograd: Čigoja.

Spoljašnje veze uredi