Limanski park je najmlađi park u Novom Sadu, mesto rekreativnih i sportskih manifestacija[1] U sklopu je Limana 3, prostire se na 12,9 hektara. Nastao je izgradnjom Limana, kad je odlučeno da se zasade topola i vrba, a kasnije je ukrašen i vrednim vrstama drveća: lipom, brezom, hrastom, kedrom, omorikom, ukrasnim šibljem. U okviru parka je izvor pitke vode.

Formiranje parka uredi

Naselje Liman formirano je na inundacionoj ravni reke Dunav. Urbanističkim planovima sredinom 20. veka predviđena je izgradnja stambenih blokova u kojoj je izdvojena i lokacija za zelenilo gde je danas park. Pedesetih godina započela je izgradnja stambenih blokova, a u cilju stvaranja povoljnijih uslova životne sredine i što bržeg formiranja zaštitnog zelenog pojasa u ovom delu, na današnjoj površini parka vršena je intezivna sadnja brzorastućim vrstama vrba i topola u više navrata. Višedecenijsko postojanje ovog „zelenog prostora“ u Novom Sadu, njegova identifikacija sa parkovskim objektom kroz generacije korisnika kao i sve veći pritisak na urbano zelenilo, doveli su do neophodnosti stavljanja ovog prostora u formu [[|park|parka]] i zahtevali izradu projekta Limanskog parka.

Karakteristike uredi

Koncepcijski, uređenje Limanskog parka projektovano je tako da ima karakteristike podunavskog pejzaža uklopljenog u gradsku sredinu. Park je dizajniran tako da dominiraju masivi zelenila, grupe i pojedina soliterna stabla na otvorenim površinama. Pri izboru vrsta prednost je data autohtonim vrstama, uz učešće alohtonih vrsta otpornih na gradske uslove i peskovito zemljište. Iako park ima deset ulaza, akcenat je na ulazima iz ulice Narodnog fronta: ulaz sa severne strane (raskrsnica sa Bulevarom oslobođenja) i ulaz sa zapadne strane (raskrsnica sa Šekspirovom ulicom). Na glavnim ulazima dominiraju niže vrste i time se omogućava otvaranje pogleda ka unutrašnjosti parka.

Flora uredi

Severni ulaz karakteriše centralno postavljen ružičnjak (Rosa `Niccolo Paganini` i Rosa `Goldmarie`). Centralu pešačku promenadu prati drvored crvenog hrasta (Quercus rubra), alternativa istom je sofora (Sophora japonica). Dominiraju tri soliterna stabla hrasta lužnjaka (Quercus robur). Kroz središnji deo parka, između postojećih topola, provlače se masivi i veće grupe formirani od koprivića (Celtis australis),  lužnjaka (Quercus robur), sofore (Sophora japonica), crvenolisnog mleča (Acer platanoides ‘Crimson King’), crnog bora (Pinus nigra) i drugih vrsta. Ove masive prate veće otvorene travne površine, od kojih dominira travnjak u jugoistočnom delu.[2]

Reference uredi

  1. ^ http://www.novisad.rs/limanski-park Pristupljeno 08. Januara 2017.
  2. ^ http://zelenilo.com/limanski-park/ Pristupljeno 08. Januara 2017.

Literatura uredi

  • Tomić, P., Lazić, L., Romelić, J., Pavić, D., Pavlica, K., Pajović, T., Kovačević, M., (2003), Novi Sad na dlanu

Spoljašnje veze uredi