Kostrika, bodljikava kostrika, ježevina ili veprina (lat. Ruscus aculeatus) žbunasta je biljka iz porodice Asparagaceae.[2]

Butcher's-broom
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Monocotyledones
Red: Asparagales
Porodica: Asparagaceae
Potporodica: Nolinoideae
Rod: Ruscus
Vrsta:
R. aculeatus
Binomno ime
Ruscus aculeatus
Sinonimi[1]
  • Oxymyrsine pungens Bubani
  • Ruscus flexuosus Mill.
  • Ruscus laxus Sm.
  • Ruscus parasiticus Gueldenst.
  • Ruscus ponticus Woronow

Etimologija uredi

Latinsko ime roda Ruscus je staro ime za biljku kod Rimljabam a potiče od starogrčke reči za kljun zbog sličnosti bodljikavog lista sa kljunom ptice. Ime vrste aculeatus znači bodljikav, trnovit i ukazuje na bodljikave filokladije. Na engleskom jetiku poznata je kao "Butcher's broom" što znači "mesareva metla", jer je zahvaljujući tvrdim grančicama služila kao za čišćenje podova, puteva i drugih površina, a vezana za štap korištena je i za čišćenje dimnjaka. Francuski naziv "petit-houx" znači "mala božikovina". Italijanski naziv "pungitopo" (pungere - ubosti, topo - miš) govori o upotrebi ovih grana u zaštiti domaćinstva od miševa.[3]

Opis uredi

Zimzeleni žbunić sa razvijenim korenovim sistemom ali bez glavnog korena. Stabljika je visoka 20 - 50, a najviše 70 centimetara. Bogato je razgranata. Ljuspasti listići su mali, kožasti, trouglasti do lancetasti. Filokladije su eliptično-lancetaste ili uskolancetaste, kožaste, krute, duge 10 - 25, a široke 5 - 10 milimetara. Na vrhu su sužene u oštar i bodljikav vrh. Cvetovi su mali i nalaze se na gornjoj strani filokladije (nešto ispod njene sredine) po 1 ili po nekoliko (2 - 5) i to pazuhu malog, kožastog i na vrhu zašiljenog priperka. Perigon je mali, do 2 milimetra širok, zelenkast i ljubičasto istačkan. Unutrašnji listići su mnogo manji. Cveta tokom marta i aprila. [4]

Rasprostranjenje i stanište uredi

Javlja se u velikom delu Evrope: Engleska, Francuska, Pirinejsko poluostrvo, južni delovi srednje Evrope, Ukrajina, Krim. Raste i na Kavkazu, u Iranu, Maloj Aziji i Severnoj Africi. U Srbiji je rasprostranjena u Sremu, na Fruškoj gori, Vršačkim brdima, Posavini, okolini Beograda, Podrinje, Gučevo, Rudnik, severoistočna Srbija (Miroč, Sokobanja, Ozren). Rasprostranjena je u raznim tipovima hrastovih šuma, najčešće termofilnim, mada je nekada ima i u vlažnim. Javlja se u sledećim fitocenozama: Genisto-Quercetum Carpinetosum, Querco carpinetum serbicum aculeatetosum, Quercetum frainetto-cerris aculeatetosum i dr. [4] Najčešće raste na 0-200 metara nadmorske visine, a retko se javlja na visinama preko 1000 metara. [5]

Privredni značaj uredi

Kao dijuretično sredstvo koristi se u narodnoj medicini. Česta je kao dekorativna biljka.[4] Mladi izdanci su jestivi i pripremaju se slično kao šparoge. [3]

 
Ruscus aculeatus u Kameničkom parku, Novi Sad

Reference uredi

  1. ^ The Plant List: A Working List of All Plant Species, Pristupljeno 5. 8. 2017 
  2. ^ „Ruscus aculeatus L. — The Plant List”. www.theplantlist.org. Pristupljeno 2022-10-18. 
  3. ^ a b „Bodljikava veprina (Ruscus aculeatus L.)”. Plantea (na jeziku: hrvatski). 2015-03-05. Pristupljeno 2022-10-18. 
  4. ^ a b v Flora SR Srbije VII. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje za prirodno-matematičke nauke. 1975. str. 612. 
  5. ^ „PlantNet”. Pristupljeno 18. 10. 2022.