Kotanica ili Kotanic (grčki: Κοτεχνίτζης; umro posle 1299) je bio avanturista koji je krajem 13. veka uspešno ratovao protiv Vizantijskog carstva često stajući na stranu srpskih kraljeva.

Biografija uredi

Podaci o životu Kotanice su retki. Njegovo poreklo je nepoznato. Pripadao je poznatoj porodici Tornik. Od hroničara ga pominje jedino Georgije Pahimer. Kotanica nije bilo njegovo ime već, verovatno, nadimak. U falsifikovanom izvoru iz 14. veka sreće se Lav Kotanica koji je živeo krajem 13. veka. Velika važnost pridavana je Kotanici što se vidi po tome što ga Georgije Pahimer sedam puta pominje u svojoj hronici. Tokom vladavine kralja Dragutina (1276-1282), Kotanica je prebegao na srpsku teritoriju odakle je napadao vizantijske pogranične garnizone. Protiv Kotanice se borio sin cara Andronika II, Konstantin. Nije poznato kako se ovaj sukob završio jer ga Pahimer samo ukratko opisuje kazujući da se Konstantin vratio u Carigrad bez ikakvih ratnih trofeja (ουδέν εις τρόποι jv φέρων). Pahimer opisuje savez Srba i Kotanice oko 1297. godine uperen protiv vizantijskog cara. Andronik je na Milutina poslao vojskovođu Mihaila Glavasa koji nije uspeo da povrati Drač. Stoga je predložio Androniku da sa srpskim kraljem stupi u pregovore. Prilikom pregovora o sklapanju braka između Milutina i Simonide, ćerke vizantijskog cara, Vizantinci su neprestalno tražili da im se preda Kotanica. Milutin je na kraju predao Vizantincima Kotanicu kao taoca, zajedno sa svojom prethodnom ženom, Anom Terter. Kotanica je prinuđen da, po savetu Konstantina Paleologa, navuče monašku rizu kako bi izbegao oslepljenje.

Izvori uredi

  • Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom 6, Vizantološki institut SANU, Beograd (1986), str. 30-47