Koči Bej je osmanski državnik 17. vijeka. Studirao je u Enderunu.

Za vreme vladavine sultana Murata (1623-1640) i Ibrahima (1640-1648) zauzima visoke državne položaje. Zajedno sa Muratom otputovao je u Bagdad, gdje je sastavio svoju prvu risale (didaktičku raspravu). Za vreme sultanove vladavine, Ibrahim je savetnik sultana i piše drugo risale. U svojim raspravama analizira uzroke ekonomske krize, vojsku i političke strukture Osmanskog carstva, kritikujući lokalne vlasti koje krive za korupciju. [1]

Koči Bej smatra da je godina smrti sultan Selim (1574) bila prekretnica u otomanskoj istoriji, a zatim počinje period dubljeg pada sa ubistvima Šejtanoglu i Mehmed-paša Sokolović. Za Koči Bej je od ključnog značaja upravljanje timarom i ziametom, kao i stanje Janjičarskog korpusa. Pad meritokratije doveo je do pada državne vlasti, kaže Koči Bej. Ona takođe nudi smanjenje poreskog opterećenja stanovništva Osmanskog carstva. [2]

Koči Bej umire zaboravljen nakon Jaškog sabora i prije Era Ćuprilića.

Vidi još uredi

Reference uredi