Kulisa (franc. coulisse, prema coulis: koji klizi, klizeći) je dekorativni elemenat na pozornici ili pokretni zid, kojim se dočarava ambijent u kojem se odvija radnja komada, odnosno, pozorišne predstave. On se lako pokreće pomoću raznih tehničkih pomagala.[1]

Katedra za pozorišnu i radio režiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, studentska predstava

Kulise su dugo bile glavni scenski elemenat, sačinjene najviše od platna, često oslikanog i pričvršćene za drveni okvir, tj. ram.[2]

Kulisa koja zatvara zadnji deo pozornice zove se prospekt, a ona koja pokriva njen gornji deo, i zapravo, menja plafon, naziva se sofita.[2]

Prvi put pokretne i oslikane kulise upotrebljava 1620. godine italijanski arhitekta i scenograf Đovan Batista Aleoti (ital. Giovan Battista Aleotti), pa se njihova upotreba vezuje za iluzionističku pozornicu.[2]

U prenesenom značenju, kulisama se figurativno oslikava ono čime se nešto prikriva. To je neka vrsta prividne ili varljive spoljašnjosti,[1] varka, paravan.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b Klajn, Ivan (2012). Veliki rečnik stranih reči i izraza. Milan Šipka (6. izd izd.). Novi Sad. ISBN 978-86-515-0717-8. OCLC 931463156. 
  2. ^ a b v g „kulisa | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2022-11-24.