Lezbijski feminizam

Lezbijski feminizam je kulturni pokret i kritička perspektiva, najuticajniji u 1970-im i ranim 1980-im (prvenstveno u Severnoj Americi i Zapadnoj Evropi), koji ohrabruje žene da usmeravaju svoju energiju prema drugim ženama, a ne prema muškarcima, i često zagovaraju lezbijstvo kao logičan rezultat feminizma.[1]

Labris, simbol lezbijki i feminističke snage
Zastava ponosa lezbijskih feministkinja

Ključne misliteljke i aktivistkinje su Šarlot Banč, Rita Mej Braun, Adrien Rič, Odri Lord, Merilin Fraj, Mari Dali, Šila Džefriz, Barbara Smit, Pat Parker, Margaret Sloun-Hanter, Šeril Klark, Glorija Anzaldua, Čeri Moraga, Monik Vitig i Sara Ahmed (mada se poslednja dva imena češće vezuju za pojavu kvir teorije).

lezbijski feminizam nastao je početkom 1970-ih zbog nezadovoljstva feminizmom drugog talasa i pokretom za oslobođenje homoseksualaca.[2][3]

Kao što je izjavila lezbijska feministkinja Šila Džefriz, lezbijski feminizam se pojavio kao rezultat dva procesa: „lezbijke iz pokreta za oslobađanje žena su počele da stvaraju novu, izrazito feminističku politiku lezbijki, dok su lezbijke iz pokreta za oslobođenje homoseksualaca napustile isti kako bi se pridružile svojim sestrama”.[4]

Prema vodećoj kanadskoj novinarki i feminističkoj aktivistkinji, Džudi Rebik, lezbijke su bile i zauvek biće u srcu ženskog pokreta, dok su njihova pitanja bila nevidljiva u istom pokretu.[5]

Crni lezbijski feminizam pojavio se kao odgovor na lezbijski feminizam koji nije uspeo da uključi pitanja klase i rase kao izvora ugnjetavanja zajedno sa heteroseksualnošću.

Jedna od ključnih tema lezbijskog feminizma je analiza heteroseksualnosti kao institucije. lezbijski feministički tekstovi rade na denaturalizaciji heteroseksualnosti i, na osnovu te denaturalizacije, na istraživanju korena heteroseksualnosti u institucijama kao što su patrijarhat, kapitalizam i kolonijalizam. Pored toga, lezbijski feminizam zagovara lezbijstvo kao racionalni rezultat otuđenja i nezadovoljstva ovim institucijama.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b Rich, Adrienne (1986). „Compulsory Heterosexuality and Lesbian Existence (1980)”. Blood, Bread, and Poetry: Selected Prose 1979-1985. W.W. Norton & Company. str. 23. ISBN 978-0-393-31162-4. 
  2. ^ Faderman, Lillian (1981). Surpassing the Love of Men: Romantic Friendship and Love Between Women from the Renaissance to the Present. New York: William Morrow & Company. str. 17. ISBN 978-0-688-03733-8. 
  3. ^ DuBois, Ellen (1971). „Feminism Old Wave and New Wave”. CWLU Herstory Project. Chicago Women's Liberation Union. Arhivirano iz originala 17. 01. 2021. g. Pristupljeno 28. 5. 2007. 
  4. ^ Jeffreys, Sheila (2003). Unpacking Queer Politics: A Lesbian Feminist Perspective (1st izd.). Cambridge, UK: Polity. str. 19. ISBN 978-0745628370. 
  5. ^ Rebick, Judy. „'Feminism in a neo-liberal age'. Research Initiative on International Activism. University of Technology Sydney. Arhivirano iz originala 26. 5. 2005. g. Pristupljeno 23. 3. 2012.