Leksikon (grč. lexikon) je knjiga rečničkog tipa [1] u kojoj su abecednim, odnosno azbučnim redom poređani i protumačeni različiti pojmovi iz svih oblasti nauke, kulture, društvenog života i dr.[2] To je leksikografsko delo koji daje pregled celokupnog opšteg znanja (opšti leksikon) ili pregled znanja struke (stručni leksikon).[3]

Leksikon je ponekad sinonim za enciklopedijski rečnik, a ponekad i za rečnik. Obrađuje celine sa stanovišta vanjezičkog stručnog, tehničkog, kulturno-istorijskog i dr. sadržaja. Ime potiče od jednog takvog dela, Lexicon totius latinitatis Egidija Forčelinija iz 1711. godine. Napisi u leksikonu navedeni po azbučnom ili metodičkom redu, a sažeti su u veliki broj kratkih članaka koji predstavljaju i tumače pojmove, poznate ličnosti, vlastita i geografska imena, istorijske događaje, naučnu i stručnu terminologiju, strane reči ili zbirku reči nekog jezika.

Opšti leksikon uredi

 
Konverzacijski leksikon

Vrsta leksikografskog priručnika koji pokušava da iz ogromne količine raspoloživog znanja navede znanja koja najviše odgovaraju potrebama savremenog čoveka i što šireg kruga korisnika. Opšti leksikon obrađuje vlastita imena (imena lica, geografska imena i sl. imena), nazive i pojmove iz brojnih struka i određeni broj stranih reči koje je dati izvorni jezik preuzeo od stranih jezika, kao i brojne istorijske događaje, političke, verske, ideološke, društvene, umetničke pravce. Opšti leksikon se razvio iz danas zastarelog pojma konverzacijski (ili razgovorni) leksikon koji je prvobitno donosio znanja iz svih oblasti neophodnih za uspešan razgovor. Razgovorni leksikon se razvio u 19. veku u Nemačkoj kako bi se zadovoljila potreba građanstva za znanjem. Prvi takav nemački priručnik bio je Stvarni državni i novinski leksikon (nem. Reales Staats- und Zeitungs Lexicon) autora Johana Hubnera, objavljen 1704. godine, a zasnovanom na leksikografskim priručnicima iz doba prosvetiteljstva.

Renatus Gothelf Lobel je svojim delom Razgovorni leksikon s osobitim obzirom na savremeno doba (nem. Conversations-Lexikon mit vorzüglicher Rücksicht auf die gegenwärtigen Zeiten, I–VI, 1796–1808) otvorio put za stvaranje savremenih leksikona. Zbog finansijskih poteškoća, Lobel je 1808. godine nedovršeno delo prodao F. A. Brokhausu, pod čijim imenom je postao svetski poznat. Rad Lobela i Brokhausa bio je najuspešniji i najčešće oponašan tip enciklopedijskog priručnika van engleskog govornog područja. Brokhaus je sistematski pratio princip kategorizacije znanja u određene teme po abecednom redu, a svaki članak daje osnovne informacije sa indeksom.[3]

Savremeni razgovorni leksikon dobio je konačan oblik zahvaljujući Brokhausovim publikacijama, ali i onima mlađim od njega, kao što su Majer (od 1840), Herder (od 1854), Bertelsman (od 1953). Vremenom su veliki leksikoni prerasli u priručnike od dvadeset i više tomova, koji se danas smatraju enciklopedijama.

Biografski leksikon uredi

Biografski leksikon je zbirka biografija odabranih pojedinaca, obično poređanih po abecednom redu, koja ima za cilj da pruži sveobuhvatan pregled određenog perioda, geografskog područja ili uže zajednice za koju su dotični pojedinci povezani. Biografski leksikoni mogu biti nacionalni ili međunarodni; opšti ili stručni i posebne (za pojedina zanimanja); retrospektivni (ograničeno na mrtve) ili tekući (ograničeno na žive). Biobibliografski leksikoni (biobibliografije) obuhvataju biografije i literaturu o pomenutim ličnostima.

Druge vrste leksikona uredi

Prema obuhvatu građe, leksikon može biti nacionalni ili internacionalni. Nacionalni leksikon se bavi zapisima iz kulturno-istorijskog, društvenog, naučnog i sociološkog aspekta od značaja za nacionalni kulturni identitet određene zemlje. Tehnički i stručni leksikon ograničen je na užu oblast. Tako razlikujemo pravne, sportske, pomorske, medicinske, mitološke, filmske, muzičke, filozofske, poljoprivredne, šumarske, ekonomske, matematičke, hemijske i druge primere stručnog leksikona. Pored enciklopedijskih (stvarnih) podataka koji se odnose na pojmove i nazive, leksikon se može delimično (npr. samo terminologija) ili iscrpno prikazati rečničko blago ili leksiku datog jezika i tada je to enciklopedijski rečnik.

Reference uredi

  1. ^ Vujaklija, Milan (1986). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd: Prosveta. str. 509. COBISS.SR 30905103
  2. ^ „Šta znači leksikon?”. staznaci.com. Pristupljeno 28. 12. 2023. 
  3. ^ a b „leksikon”. enciklopedija.hr. Pristupljeno 28. 12. 2023.