Lopata je alat koja se koristi u domaćinstvima. Sastoji se od ručke i sečiva. Ručka se najčešće pravi od drveta ili ojačanog stakla-plastike. Sečivo mora biti od čvrstog materijala najčešće nekog metala kao što je čelični lim ili tvrde plastike. Ima veliku upotrebu u poljoprivredi, građevinarstvu i vrtarstvu.[1][2]

Tipična lopata

Većina lopata su ručni alati[3] koji se sastoje od širokog sečiva pričvršćenog za dršku srednje dužine. Oštrice lopate su obično napravljene od čeličnog lima ili tvrde plastike i veoma su jake. Drške lopate se obično prave od drveta (posebno specifičnih sorti kao što su jasen ili javor) ili plastike ojačane staklom (fiberglas).[4][5]

Oštrice ručne lopate napravljene od čeličnog lima obično imaju presavijeni šav ili porub pozadi kako bi se napravila utičnica za dršku. Ovaj preklop takođe često pruža dodatnu krutost sečivu. Držalja su obično pričvršćene zakovicama. T-komad se obično postavlja na kraj ručke da bi pomogao prihvat i kontrolu gde je lopata dizajnirana za pomeranje zemlje i teških materijala. Svi ovi dizajni mogu se lako masovno proizvesti.

Termin lopata se takođe odnosi na veće mašine za iskopavanje koje se nazivaju motorne lopate, koje služe istoj svrsi – kopanje, podizanje i pomeranje materijala. Iako su takve moderne motorne lopate kao što su prednji utovarivači i bageri (uključujući traktore koji imaju kašiku za utovar na jednom kraju i rovokopač za kopanje i postavljanje materijala na drugom) proistekle iz parnih lopata i obavljaju sličan posao, one se ne klasifikuju kao lopate.

Ručne lopate su prilagođene za mnoštvo različitih zadataka i okruženja. Mogu biti optimizovane za jedan zadatak ili dizajnirane kao unakrsne ili kompromisno višenamenske. Veoma su korisne u poljoprivredi.

Namena uredi

Zbog velike površine sečiva najpodesnija je za prebacivanje veće količine rastresitog materijala kao što su pesak, ugalj, snega i slično, mada se može koristiti i za skupljanje rastresitog materijala. Za različite potrebe lopate mogu biti i različitog dizajna i dimenzija. Najčešće je u upotrebi lopata koja se sastoji od drvene ručke i širokog metalnog sečiva, i koja se koristi u građevinske svrhe kao i u poljoprivredi. Lopate manjih dimenzija mogu da se koriste u vrtovima, dok se plastične lopate koriste za čišćenje i kao takve se mogu naći pod nazivom đubrovnik.

Istorija uredi

 
Radnici koriste lopate

Postoje dokazi da se još u ranom neolitu koristili životinjsku lopaticu kao oruđe za rad.[6] Kasnije su se pravile od drveta. Koristile su se pre svega u rudnicima, i u njima je bila osnovna alatka sve do industrijskog doba. Tokom druge industrijske revolucije krajem 19.veka teške mašine i buldožeri su konačno zamenili lopate. Od tada lopate se koriste pre svega u domaćinstvima kao i građevinarstvu, a vrlo malo u industriji i to više kao pomoćno sredstvo.

Kasniji pronalazak namenskih lopata bio je revolucionarni razvoj. Ručno otkopavanje, često u kombinaciji sa pijukom, bilo je glavno sredstvo iskopavanja u građevinarstvu sve dok mehanizacija pomoću parnih lopata i kasnije hidraulične opreme (bageri kao što su rovokopači i utovarivači) postepeno nije zamenila većinu ručnog lopatanja. Isto važi i za istoriju vađenja ruda i kamena i rukovanja rasutim materijalima u industrijama kao što su proizvodnja čelika i lučki pretovar. Željeznički vagoni i skladišta za teret koji su sadržavali rudu, ugalj, šljunak, pesak ili žitarice često su se utovarivali i istovarali na ovaj način. Ove industrije se nisu uvek oslanjale isključivo na takav rad, ali je takav rad bio njihov sveprisutni deo. Sve do 1950-ih, ručno lopatanje zapošljavalo je veliki broj radnika. Grupe radnika zvane 'radničke bande' bile su raspoređene na bilo kom kopanju ili rukovanju rasutom materijalom koje je bilo potrebno u bilo kojoj datoj nedelji, a desetine ili stotine radnika sa ručnim lopatama radili bi ovu vrstu brzog iskopavanja ili rukovanja materijalom koji se danas obično postiže pomoću električnog pogona bagerima i utovarivačima kojima upravlja nekoliko obučenih operatera. Stoga je trošak rada, čak i kada je svaki pojedinačni radnik bio slabo plaćen, predstavljao ogroman trošak poslovanja. Produktivnost poslovanja bila je vezana najviše za produktivnost rada. To je i danas je često slučaj; ali u prošlosti je bilo još više zastupljeno. U rukovanju industrijskim i komercijalnim materijalima, ručno lopatanje je kasnije zamenjeno utovarivačima i rovokopačima.

S obzirom na centralni značaj i cenu ručnog rada u industriji u kasnom 19. i ranom 20. veku, „nauka o lopatanju“ je bila nešto od velikog interesa za razvijače naučnog menadžmenta kao što je Frederik Vinslou Tejlor.[7] Tejlor se, sa svojim fokusom na proučavanje vremena i pokreta, zainteresovao za razlikovanje mnogih pokreta ručnog rada u daleko većem stepenu nego što su drugi imali tendenciju da to čine. Menadžeri nisu zainterosovani da to analiziraju (verovatno motivisani pretpostavkom da je ručni rad intelektualno jednostavan rad), i da radnici verovatno neće želeti da ih analiziraju na bilo koji način koji bi ohrabrio menadžment da oduzme prerogativ u zanatskom radu zanatlije da odlučuje o detaljima njegovih metodama. Tejlor je shvatio da propust da se analizira praksa lopatanja predstavlja propuštenu priliku da se otkriju ili sintetišu najbolje prakse za lopatanje, koje bi mogle da postignu najveću produktivnost (vrednost za potrošen dolar). Upravo su Tejlor i njegove kolege u periodu od 1890-ih do 1910-ih u velikoj meri proširile postojeću ideju o raznovrsnim dizajnima lopate sa mericama različitih veličina, po jednu za svaki materijal, na osnovu gustine materijala. Pod naučnim upravljanjem, više nije bilo prihvatljivo koristiti istu lopatu za lopatanje mrkog uglja jednog dana i šljunka sledećeg. Tejlor je zagovarao veći kapitalni trošak održavanja dve lopate kao više nego samoisplativ kroz povećanje produktivnosti radnika do kojeg bi to dovelo, što bi značilo da se manje novca troši na plate za svaku obavljenu jedinicu rada lopatom.

Tipovi uredi

Slika Naziv
(i sinonimi
ako postoje)
Opis
  lopata za ugalj Tipično ima široko, ravno sečivo sa strmo okrenutim stranama, ravno lice i kratku dršku u obliku slova D. Tokom godina, ponekad su korišćene različite veličine za različite vrste ili stepene uglja.
  lopata za sneg Često ima veoma široko sečivo bez boka koje se savija nagore pričvršćeno za kratku dršku sa rukohvatom u obliku slova D. Dostupni su različiti stilovi. Neki su dizajnirani uglavnom za guranje snega, drugi za podizanje. Oštrica može biti metalna ili plastična.
  lopata snežnih sanki
kašika za sneg
lopata za sanke
velika i duboka naprava nalik na levak, opremljena ručkom sa širokom ulegnućem i dizajnirana da sakupi teret snega i gura ga bez podizanja.
gurač snega
žitna lopata
ambarska lopata
Ima veliko, široko aluminijumsko ili plastično sečivo pričvršćeno za kratku dršku od tvrdog drveta sa hvatištem u obliku slova D. Napravljena za pomeranje velikih količina rastresitog lakog materijala. Rani modeli su bili u potpunosti napravljeni od drveta, obično od jednog komada.
kašikasta lopata Lopata duge drške sa malim, ovalnim, zaobljenim, nagnutim sečivom na kraju, koja se koristi za iskopavanje dubokih, uskih rupa ili vađenje materijala sa niže kote, kao iz rezervoara.[8][8][9] Njeno ime proističe iz sličnosti sa kašikom.
  krovarska lopata Specijalizovani alat za rad koji je evoluirao korišćenjem kopačkih i običnih vila za uklanjanje stare krovne šindre i podloge kao deo popravke krova.
  četvrtasta lopada Opšta kategorija lopate koja uključuje mnoge tipove sa uglavnom kvadratnim obrisom (umesto da je zašiljena kao što su mnoge lopate).
skup Opšta kategorija lopata koja uključuje mnoge tipove sa uglavnom udubljenim ili čašastim oblikom, i obično prilično kvadratnom ivicom, prilagođenih za prikupljanje rastresitog materijala.
  drenažni ašov
strelac
rovovska lopata
lopata za kopanje rovova
Uglavnom duga tanka oštrica sa izraženim prevrnutim bočnim prirubnicama. Koristi se za kopanje rovova.
  Alat za ukopavanje Mala i tipično sklopiva lopata koju koriste prvenstveno vojnici i vatrogasci;[10][11][12][13][14] obično se može zaključati pod uglom da bi se koristila za kopanje poput motike, kao u stvaranju protivpožarnih razdvajanja.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Od Igle Do Lokomotive - Alat za održavanje bašte
  2. ^ „Shovel”. Cambridge Dictionary. Pristupljeno 22. 10. 2022. 
  3. ^ Scott P. Schneider (1998). „Tools”. Ur.: Jeanne Mager Stellman. Chemical, industries and occupations. Encyclopaedia of Occupational Health and Safety. 3 (4th izd.). International Labour Organization. str. 93.33—93.34. ISBN 978-92-2-109816-4. 
  4. ^ Mayer, Rayner M. (1993). Design with reinforced plastics. Springer. str. 7. ISBN 978-0-85072-294-9. 
  5. ^ Nawy, Edward G. (2001). Fundamentals of high-performance concrete (2 izd.). John Wiley and Sons. str. 310. ISBN 978-0-471-38555-4. 
  6. ^ The Concise Oxford Dictionary of Archaeology - Timothy Darvill - Google Books
  7. ^ Taylor 1911, pp. 64–75.
  8. ^ a b „Best Snow Shovels - How to Shovel Safely”. consumerreports.org. 14. 2. 2014. Pristupljeno 7. 3. 2014. 
  9. ^ Scott, Cameron (28. 12. 2010). „What to look for when Buying a Snow Shovel”. Living Space 360. Helium, Inc. Pristupljeno 15. 3. 2014. 
  10. ^ War Office, Infantry Training, Part VIII, U.K.: 1944, p. 45
  11. ^ Defence Clothing & Textiles Agency, 90 Pattern (Infantry) Equipment Fitting Instructions, U.K.: Ministry of Defence, 1997, p. 15
  12. ^ Rottman, Gordon L., Vietnam War U.S. & Allied Combat Equipments, Oxford, U.K.: Osprey Publishing, Ltd., 2017, p. 38
  13. ^ „Headquarters, Department of the Army, FM 21-15 Care and Use of Individual Clothing and Equipment, Washington, D.C.: USGPO, 1985” (PDF). str. 5—2 — 5—3. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 03. 2016. g. Pristupljeno 30. 12. 2022. 
  14. ^ U.S. Army SGM Academy, Warrior Leader Course (Modified), Army School System, 2005, p. 11-15

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi