Lorencove transformacije

Lorencove transformacije nose ime po Hendriku Lorencu. Uvedene su da bi se zakoni sabiranja brzina i Galilejeve transformacije usaglasile sa drugim postulatom specijalne teorije relativnosti. Lorencove transformacije su transformacije koordinata. Dugo su bile korišćene Galilejeve transformacije, ali u uslovima specijalne teorije relativnosti njihova primena nije bila moguća. Lorencove transformacije daju vezu koordinata i jednog događaja iz dva referentna sistema i ta veza je saglasna sa teorijom relativnosti. Transformacije važe samo u slučaju da se sistemi kreću bez ubrzanja, ravnomerno pravolinijski, ili ako miruju, tj. važe za inercijalne sisteme.

Istorija uredi

Majkelson—Morlijev eksperiment, koji je bio izveden krajem devetnaestog veka, pokazao je da brzina svetlosti ne zavisi od brzine kretanja posmatrača i izvora svetlosti. Taj zaključaj je u narednih nekoliko decenija doveo do revolucije u mehanici. Rezultat Majkeslon-Morlijev ogleda je bio u direktnoj suprotnosti sa klasičnim (Galilejevim) zakonom sabiranja svetlosti, i zamenili su ih Lorencovim transformacijama. Lorencove sile su imale uticaj na mnoge delove mehanike, sledile su nove definicije za impuls, energiju i silu. Jedna od važnih posledica Lorencovih transformacija je energija mase, čija je vrednost izražena jednom od najslavnijih formula u fizici  .

Izvođenje formula uredi

Transformacije u nepokretnim sistemima uredi

Razmatranjem jednodimenzijalnog slučaja u kojem se traže transformacije u skladu sa činjenicom da su brzine svetlosti iste u svakom inercijalnom sistemu. U slučaju da oba inercijalna sistema miruju jedan u odnosu na drugi, lako se može ustanoviti da je u oba sistema vrednost brzine svetlosti ista.

 
 

gde je x je x koordinata u sistemu Ѕ, h’ je h koordinata u sistemu Ѕ’ h0 je položaj sistema Ѕ’ u sistemu Ѕ, t je vreme u sistemu Ѕ, a t vreme u sistemu Ѕ’. Posmatrajući iz sistema Ѕ’, neka svetlost krene u trenutku t’1 iz sistema Ѕ’ i dođe do nekog položaju u sistemu Ѕ u trenutku t’2. Brzina svetlosti u sistemu Ѕ je označena sa s, a u sistemu Ѕ’ sa s’.

 
 
 
 
 
 
 
 

Kretanje u pravcu h-ose uredi

Transformacije u nepokretnim sistemima ne važe, ako tražene transformacije nisu linearne u odnosu na vreme i položaj. Stoga se pretpostavlja da su tražene transformacije oblika:

 
 

Neka se sistem Ѕ’ u sistem Ѕ kreće brzinom u duž h-ose. U početnom trenutku koordinatni počeci sistema se poklapaju. Posmatranjem koordinatnog početka sistema Ѕ’ u sistemu Ѕ važe sledeće tvrdnje:

 
 

sledi

 
 
 
 
 

smenom B sa v*D dobija se

 
 

Ako se situacija posmatra iz sistema Ѕ’, posmatranjem sistema Ѕ koji se kreće sledi

 
 

apsolutna vrednost brzine drugog sistema je u oba slučaja ista

 
 

uz pretpostavku da se sistemi kreću međusobno brzinom različitom od nule gornji izraz se može podeliti sa t’*v

 
 

smenom D sa A dobija se

 
 

U drugom slučaju. Neka se sistem Ѕ’ u sistem Ѕ kreće brzinom u duž h-ose. U početnom trenutku koordinatni počeci sistema se poklapaju. Neka u tom trenutku svetlost krene iz koordinatnog početka u pozitivnom smeru duž h-ose. Pošto se svetlost kreće jednakom brzinom u oba sistema važi

 

iz prethodnih transformacija sledi

 

upotrebom x’ = ct’ dobija se

 
 
 
 
 

čime se pojednostavljuje transformacija i dobija se

 
 

Razlika između sistema Ѕ i Ѕ’ je u predznaku relativne brzine drugog sistema u odnosu na prvi. Pod pretpostavkom da je konstanta A nezavisna od predznaka brzine. Tada za oba sistema vrede iste transformacije. Razlika u transformacijama za Ѕ’ sistem je ta da će u njemu umesto relativne brzine v biti ista brzina, ali suprotnog predznaka.

 
 

Ako u početnom trenitku iz koordinatnog početka polazi foton u pozitivnom smeru apscise dobiju se relacije:

 
 

Ako se te dve jednačine pomnože međusobno dobija se:

 
 
 
 

Uvrštavanjem vrednosi A u postojeće transformacije dobijamo:

 
 
 
 

Lorencove transformacije za vreme:

 
 

U specijalnoj teoriji relativnosti se koriste i oznake

 
 

Stoga se transformacije mogu kraće napisati:

 
 

Kretanje u pravcu y i z ose uredi

Transformacije iznad se odnose samo ako se kretanje vrši u pravcu h-ose. Rezultati su slični i za kretanje u pravcu y-ose i z-ose. Za u-osu

 

izvedeno iz

 

Gde su v i \beta sada u pravcu u-ose. Za z–osu dobija se

 

Lorencova matrica se obično obeležava velikim slovom lambda

 

ili kraće

 

Kretanje u bilo kojem pravcu uredi

Vektorska forma uredi

 
 
 
 
 
 
 

Forma matrice uredi

 
 
 
 
 
 
 
 

Vidi još uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi