Mavarsko osvajanje Pirinejskog poluostrva

Mavarska invazija Iberijskog poluostrva (711718) počela je kada su Mavri napali državu Vizigota na Iberijskom poluostrvu. Predvodio ih je berberski vojskovođa Tarik ibn Zijad koji je bio podanik kalifa iz Damaska. Iskrcali su se kraj Gibraltara 30. aprila 711. i krenuli na sever.

Islamski kalifati
  Širenje za vreme Muhameda (622—632)
  Širenje za vreme pravovernih kalifa (632—661)
  Širenje za vreme Omejada (661—750)

Sledeće godine Tarikovim snagama pridružuju se snage emira Muse ibn Nusaira. Tokom osmogodišnjeg rata Mavri su zauzeli većinu Pirinejskog poluostrva osim malih područja na severozapadu (Asturija) i velikog dela Baskije. Osvojeno područje dobija ime Al-Andaluz i postaje deo Omejadskog carstva.

Dinastičke borbe među Vizigotima uredi

Dolaskom Roderika na vizigotski presto, u hispanskom Vizigotskom kraljevstvu dolazi do unutrašnjih sukoba. Roderik je došao na vlast 709. svrgavanjem prethodnog kralja Vitiza. Roderikovi protivnici su pobegli i okupili se na obalama Magreba, kraj Seute, s druge strane Gibraltara. Tamo su se već nalazili Jevreji i arijanci koji su pobegli posle pokušaja katoličkih biskupa, pravih vladara Vizigotskog kraljevstva, da ih nasilno pokrste.

Jedna od strana poziva Mavre u pomoć uredi

Seutu je kontrolisao Julijan Seutski koji je bio Roderikov vazal, ali je bio u dobrim odnosima sa Roderikovim protivnicima, pristalicama Vitiza. Formirala su se dva tabora što je bilo sasvim dovoljno za građanski rat. U blizini Seute nalazila se muslimanska vojska iz severne Afrike pod vođstvom emira Muse ibn Musaira. Julijan Seutski je zatražio pomoć od emira Muse protiv vizigotskog kralja Roderika.

Musa je u početku bio skeptičan, smatrajući da se radi o vizigotskoj zamci, ali uviđao je veliku korist od takvog saveza. Emir Musa odobrava jula 710. mali pohod na obale Španije. Taj probni pohod vodio je Tarik ibn Maluk i pokazalo se da se može izvesti veća akcija.

Invazija Mavara i Roderihov poraz uredi

Veća invazija počinje u proleće 711. U to vreme kralj Roderik ratovao je protiv Baska i Franaka na severu blizu grada Pamplone. Berberski vojskovođa Tarik ibn Zijad prelazi Gibraltarski moreuz 30. aprila sa oko 1.700 ljudi. Onaj ko ih je i video mislio je da se radi o trgovačkim brodovima. Kasnije dolaze ostali, pa Tarik stiže čak do Kartahene.

Roderik se vratio sa svojom vojskom sa severa. Imao je 25.000 vojnika, koji su se sukobili sa 7.000 Mavara u bici kod Gadalete 19. jula 711. Roderik je poražen u toj bici najviše zbog dezerterstva među njegovim vojnicima. Veruje se da je ubijen u toj bici, kao i glavnina njegovih dvorana. Roderikova vojska se razbežala, a Vizigoti su ostali bez vođstva. Tarik zauzima veliki deo Iberijskog poluostrva.

Poraz Mavara u bici kod Poatjea uredi

Sledeće godine Tarikovim snagama se pridružuju snage emira Muse ibn Nusaira. Tokom osmogodišnjeg rata Mavri su zauzeli većinu Iberijskog poluostrva osim malih područja na severozapadu (Asturija) i velikog dela Baskije. Osvojeno područje dobija ime Al-Andaluz i postaje deo Omejadskog kalifata. Preživelo vizigotsko plemstvo je pobeglo kod Merovinga u Franačku.

Osvajači su krenuli preko Pirineja ali pobedio ih je majordom Franačkog kraljevstva Karlo Martel u bici kod Poatjea 732. Mavri su zadržali male delove Francuske do 759. Hrišćanska Rekonkista započela je pobedom Vizigota Pelaja od Asturije u bici kod Kovadonge 722.[1]

Proterivanje Mavara sa Pirinejskog poluotrva uredi

Mavari su narednih osam vekova imali uporište na Pirinejskom poluostrvu, nakon čega su hrišćani počeli da zauzimaju neke delove teritorije. 1492. godine Fernando II od Aragona i kraljica Izabela I od Kastilje pobedom u bici kod Granade, poslednjem muslimanskom uporištu proteruju muslimane sa poluostrva i završavaju špansko osvajanje države.[2] Nakon uspeha hrišćanske Rekonkiste, koja se završava osvajanjem Granade 1492., većina mavara proterana je u severnu Afriku, a ostali pod pritiskom prihvataju hrišćanstvo.

Hronologija mavarskog osvajanja Iberijskog poluostrva uredi

  • VI vek — Vizigotski plemići postaju feudalni gospodari.
  • 612. — kraljevski dekret po kome se Jevreji moraju krstiti ili će im se oduzeti imovina.
  • 710. — Tarik ibn Maluk se iskrcao sa 400 ljudi i 100 konja da ispita izglede za veću invaziju.
  • 711. — Emir Musa ibn Nusair, guverner severne Afrike, šalje Tarika ibn Zijada u invaziju Iberijskog poluostrva ohrabren dinastičkim svađama među Vizigotima.
  • 19. jul 711. — Bitka kod Gvadalete u kojoj se sukobljava general Tarik sa 7.000 vojnika protiv kralja Roderika sa 25.000 vojnika. Vojska kralja Roderika je poražena.
  • jun 712. — Mavri su napali niz gradova i uporišta na Iberijskom poluostrvu.
  • februar 715. — Emir Musa je ušao u Damask sa zarobljenim vizigotskim plemstvom.
  • 717718. — Privučeni velikim bogatstvom crkvi u Francuskoj, a znajući za unutrašnje trzavice među Merovinzima, Mavri napadaju Franačku državu.
  • 719. — Al Samn ibn Malik, četvrti emir, preseljava sedište mavarske vlasti iz Sevilje u Kordobu
  • proleće 732. — Emir Abdul Rahman ibn Abdulah Al Gafiki prelazi zapadne Pirineje i dolazi do Žironde.
  • oktobar 732. — Bitka kod Poatjea (bitka kod Tura) u kojoj majordom franačkog kraljevstva Karlo Martel porazio Mavre.
  • 1492. — Španci proteruju Mavare posle bitke na Granadi.

Reference uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi