Masivni zatvarač (engl. Falling-block), vrsta zatvarača, deo vatrenog oružja kojim se zatvara cev sa zadnje strane, radi opaljenja metka i sprečavanja izlaska barutnih gasova za vreme prolaska zrna kroz cev. Zatvarač takođe služi za izvlačenje i izbacivanje prazne čahure, i ubacivanje novog metka u otvor na zadnjem kraju cevi, koji se naziva barutna komora (engl. breech/chamber). Nosač zatvarača nalazi se neposredno iza cevi (barutne komore) i naziva se sanduk puške.[1]

Američka puška Vinčester sa otvorenim padajućim blok zatvaračem.
Mehanizam dejstva masivnog zatvarača.

Masivni zatvarač koristi se kod pušaka ostraguša, sporometnih i repetirki.[1]

Karakteristike

uredi

Prvu modernu pušku ostragušu sa obrtnočepnim zatvaračem konstruisao je nemački puškar Nikolas Drajze 1838. godine, i ona je ušla u masovnu upotrebu u pruskoj vojsci 1841. godine (Drajze model 1841). Za razliku od njega, Amerikanac Kristijan Šarp (engl. Christian Sharp) je 1848. konstruisao zatvarač u obliku masivnog bloka, koji je pri otvaranju i zatvaranju klizio upravno (odozdo) na osu cevi. Posle pojave metalne čahure i sjedinjenog metka (1860), razvoj zatvarača krenuo je brže. Iako je većina ostraguša tog vremena koristila razne vrste čepnog zatvarača, masivni zatvarači, razvijeni na principu Šarpovog, bili su prihvaćeni kod američke puške Remington (Remington) i Pibodi (Peabody) i britanske Martini-Henri (Martini-Henry).[1]

 
Tipovi zatvarača na ranim ostragušama iz 19. veka.

Reference

uredi
  1. ^ a b v Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 10, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1976), str. 676-679