Mačevanje na Letnjim olimpijskim igrama

Mačevanje je kao sport uključeno u program modernih Olimpijskih igara već na Igrama u Atini 1896. godine, i od tada je u programu svih Olimijskih igara do danas. Ženski floret je svoju premijeru imao 1924. godine na Olimpijskim igrama u Parizu.

Postoje tri discipline u olimpijskom programu:

  • Floret — lako oružje kojim se pogodak ostvaruje isključivo ubodom, a pogodak važi samo za torzo; nisu dozvoljeni dupli ubodi.
  • Mač — masivno oružje kod kog ciljana površina pokriva čitavo telo; dozvoljeni su dupli ubodi.
  • Sablja — lako oružje kod kog se pogodak postiže ubodom ili sečenjem. Validno ciljno područje pokriva gotovo čitavu površinu iznad struka (izuzev temena i šaka); dupli ubodi nisu dozvoljeni.

Muškarci uredi

Disciplina 96 00 04 08 12 20 24 28 32 36 48 52 56 60 64 68 72 76 80 84 88 92 96 00 04 08 12 16 Održanih
takmičenja
Floret, pojedinačno 27
Floret, profesionalci 2
Floret, ekipno 23
Mač, pojedinačno 27
Mač, profesionalci 1
Mač, ekipno 24
Sablja, pojedinačno 28
Sablja, profesionalci 1
Sablja, ekipno 24
Mač za amatere i profesionalce 1
Mačevanje štapom 1
Ukupno disciplina 3 7 5 4 5 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 6 5 5 5

Žene uredi

Disciplina 96 00 04 08 12 20 24 28 32 36 48 52 56 60 64 68 72 76 80 84 88 92 96 00 04 08 12 16 Održanih takmičenja
Floret, pojedinačno 22
Floret, ekipno 13
Mač, pojedinačno 6
Mač, ekipno 5
Sablja, pojedinačno 4
Sablja, ekipno 2
Ukupno disciplina 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 2 2 2 2 2 2 2 2 2 4 4 4 5 5 5

Srpski mačevaoci učesnici Olimpijskih Igara uredi

Prvo učešće naših mačevalaca bilo je 1928. godine na Olimpijskim igrama u Amsterdamu, kada je učestvovalo dvoje naših predstavnika, Đuro Frojnd (floret) i Franjo Frelih (sablja) koji su završili nastup u predtakmičenju. Na Olimpijskim Igrama u Berlinu 1936. godine učešće je uzelo devet  naših predstavnika, što je najmasovnije učešće naših takmičara na Olimpijskim irama do danas. Jugoslovenski mačevalački tim činili su Mirko Koršič, Margit Kristijan, Vladimir Mažuranić, Eduard Marion, Mario Pengov, Pavao Pintarić, Milivoj Radović, Ivka Tavčar, Branko Tretinjak. U prvom krugu eliminacija takmičenje su završila sedmorica predstavnika, po trojica u floretu i sablji i dvojica u maču, s tim što je Tretinjak nastupao i u maču i sablji.  U ekipnim nastupima u floretu takmičari iz Jugoslavije zabeležili su jednu pobedu protiv Brazila i dva poraza (Mađarska i Francuska). Takmičari u kategoriji sablje ekipno su zabeležili dva poraza od Turske i Švajcarske. Margit Kristijan plasirala se u drugo kolo, a Ivka Tavčar je ispala u prvom kolu. Na Olimpijske igre u Rimu 1960. godine otputovalo je dvoje predstavnika tadašnje socijalističke Federativne Jugoslavije, Aleksandar Vasin takmičio se u sablji i eliminisan je u drugom krugu, a Vera Jeftimijades nastupila je u floretu i eliminisana je u prvom krugu[1].  Po jednog predstavnika tadašnja SR Jugoslavija imala je na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine i Sidneju 2000. godine. Srbija nema osvojenih medalja u ovom sportu.

Zanimljivosti uredi

 
Milan (Mile) Neralić, osvajač bronzane medalje za Austriju na Olimpijskim igrama 1900. godine, prve olimpijske medalje među mačevaocima južnoslovenskog porekla.

Iako Srbija nema mačevalačkih medalja sa Olimpijskih igara, u više navrata ljudi srskog porekla osvajali su prva mesta pod drugim zastavama. Mačevalac svetskog glasa bio je Austrijanac srpskog porekla, Milan (Mile) Neralić, rođen u Kordunu. Naralić je bio glavni učitelj mačevanja u Austrijskoj vojsci 1901-1908. godine. Najveći deo života je proveo u Beču i Berlinu. Završio je školu za vojne učitelje mačevanja u Bečkom Novom Mestu (1895—98). Na Olimpijskim igrama 1900. godine u takmičenju za učitelje mačevanja – profesionalce u konkurenciji dva legendarna Italijana Kontea i Santelija i pet Francuza od kojih su tri legende: Delib, Ebran i Mico osvaja za Austriju bronzanu medalju i prvu olimpijsku medalju među mačevaocima južnoslovenskog porekla. Osvojio je i 6 zlatnih medalja na najvećim turnirima sveta od 1899. do 1914. godine. Učestvuje 1904. godine Beču, u hotelu »Kontinental«u borbi Neralić-Kirchofer. Ovaj događaj je bio svetski spektakl pošto je levoruki Francuz Kirchofer bio svetska legenda mačevanja. U toj borbi je Neralić tesno izgubio, no naneo je prvi pogodak a to se u ono vreme smatralo posebnim uspehom i čašću, bez obzira na konačni ishod borbe. Umro je u Austriji, u Bečkom Novom mestu 17. februara 1918. godine.[2]

Februara 1910. godine, osnovan je Srpski olimpijski klub. U početku za članstvo u njemu nisu bili zainteresovani mačevaoci i biciklisti. Ali je ovaj klub dve godine kasnije, 1912. već imao veoma jaku sekciju za »borenje-hrvanje«. Međutim, iako su mačevaoci u vreme olimpijskih igara u Stokholmu, na kojima je bilo zastupljeno i mačevanje, imali izuzetne međunarodne rezultate (i verovatno su tada bili najbliži u istoriji našeg sportskog mačevanja osvajanju neke od medalja) oni nisu bili zainteresovani za učešće na njima. Da su naši mačevaoci verovatno propustili jedinstvenu šansu da osvoje medalju na nekim od Igara vidi se i iz podatka da je na tim istim Olimpijskim igrama srebrnu medalju, doduše kao predstavnik sabljaške ekipe Austro-Ugarske, osvojio i Slovenac Rudolf Cvetko[2].



Reference uredi

  1. ^ Jovanović, Miodrag (1996). Prvih stotinu godina. Novi Sad: Grafik. ISBN 47433484. 
  2. ^ a b „Istorija mačevanja” (PDF). Mačevanje. Pristupljeno 24. 12. 2019.