Manjina je pojam koji se odnosi na grupu, ili članove grupe, koja je znatno manja od dominantne u zajednici ili ima manju moć i uticaj.[1] Često se pojam odnosi na grupe koje imaju izražene razlike u odnosu na dominantnu grupu u smislu rase, vere, etniciteta ili političkog i kulturnog identiteta, što za njih može biti snažan kohezivni faktor.[2] Koristeći okvir intersekcionalnosti, važno je prepoznati da pojedinac može istovremeno biti član više manjinskih grupa (npr. i rasne i verske manjine).[3] Isto tako, pojedinci mogu takođe biti deo manjinske grupe u pogledu nekih karakteristika, ali deo dominantne grupe u pogledu drugih.[3]

Termin „manjinska grupa“ često se javlja u diskursu građanskih prava i kolektivnih prava, pošto su pripadnici manjinskih grupa skloni različitom tretmanu u zemljama i društvima u kojima žive.[4] Članovi manjinskih grupa se često suočavaju sa diskriminacijom u više oblasti društvenog života, uključujući stanovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, između ostalog.[5][6] Dok diskriminaciju mogu činiti pojedinci, ona se takođe može desiti kroz strukturalne nejednakosti, u kojima prava i mogućnosti nisu svima jednako dostupni.[7] Jezik manjinskih prava se često koristi da se raspravlja o zakonima koji su osmišljeni da zaštite manjinske grupe od diskriminacije i da im omoguće jednak društveni status kao dominantnoj grupi.[8]

Definicije uredi

Sociološka definicija uredi

Luis Virt je definisao manjinsku grupu kao „grupu ljudi koji su, zbog svojih fizičkih ili kulturnih karakteristika, izdvojeni od ostalih u društvu u kojem žive radi različitog i nejednakog tretmana, i koji stoga sebe smatraju objektom kolektivne diskriminacije“.[9] Definicija uključuje i objektivne i subjektivne kriterijume: članstvo u manjinskoj grupi objektivno pripisuje društvo, na osnovu fizičkih ili bihevioralnih karakteristika pojedinca; subjektivno ga primenjuju i njegovi članovi, koji svoj status mogu koristiti kao osnovu grupnog identiteta ili solidarnosti.[10] Dakle, status manjinske grupe je kategoričan: pojedinac koji pokazuje fizičke karakteristike ili karakteristike ponašanja date manjinske grupe dobija status te grupe i podleže istom tretmanu kao i ostali članovi te grupe.[9]

Džo Fidžin, navodi da manjinska grupa ima pet karakteristika: (1) da trpi diskriminaciju i podređenost, (2) fizičke i/ili kulturne osobine koje ih izdvajaju, a koje dominantna grupa ne odobrava, (3) zajednički osećaj kolektivnog identiteta i zajednička opterećenja, (4) društveno zajednička pravila o tome ko pripada, a ko ne određuje status manjine, i (5) sklonost sklapanju braka unutar grupe.[11]

Kritike uredi

Postoji kontroverza oko upotrebe reči manjina, jer ima generičku i akademsku upotrebu.[12] Uobičajena upotreba termina ukazuje na statističku manjinu; međutim, akademici je koriste u smislu razlika u moći među grupama, a ne razlika u veličini populacije među grupama.[13]

Navedena kritika zasniva se na ideji da se grupa može smatrati manjinom čak i ako uključuje toliki broj ljudi da brojčano nije manjina u društvu.

Neki sociolozi su kritikovali koncept „manjine/većine“, tvrdeći da ova jezička konstrukcija isključuje ili zanemaruje promenljive ili nestabilne kulturne identitete, kao i kulturnu pripadnost preko nacionalnih granica.[14] Kao takav, termin istorijski isključene grupe se često koristi na sličan način da se istakne uloga istorijskog ugnjetavanja i dominacije, i kako to rezultira nedostatkom zastupljenosti određenih grupa u različitim oblastima društvenog života.[15]

Politička definicija uredi

Termin nacionalna manjina se često koristi za diskusiju o manjinskim grupama u međunarodnoj i nacionalnoj politici.[16] Sve zemlje imaju određeni stepen rasne, etničke ili jezičke raznolikosti.[17] Pored toga, manjine mogu biti i imigrantske, domorodačke ili nomadske zajednice bez zemlje.[18] Ovo često rezultira varijacijama u jeziku, kulturi, verovanjima, praksi, koje neke grupe izdvajaju od dominantne grupe. Kako se ove razlike obično doživljavaju negativno, to rezultira gubitkom društvene i političke moći za pripadnike manjinskih grupa.[19]

U međunarodnom pravu ne postoji zakonska definicija nacionalnih manjina, iako je zaštita manjinskih grupa definisana Deklaracijom Ujedinjenih nacija o pravima pripadnika nacionalnih ili etničkih, verskih i jezičkih manjina. Međunarodno krivično pravo može zaštititi prava rasnih ili etničkih manjina na nekoliko načina.[20] Pravo na samoopredeljenje je ključno pitanje. Savet Evrope reguliše manjinska prava u Evropskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima i Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina.

Na nekim mestima, podređene etničke grupe mogu činiti brojčanu većinu, kao što su Crnci u Južnoj Africi pod aparthejdom.[21] U Sjedinjenim Državama, na primer, belci koji nisu latino porekla čine većinu (63,4%), a sve druge rasne i etničke grupe (Meksikanci, Afroamerikanci, Azijski Amerikanci, Američki Indijanci i Havajski starosedeoci) su klasifikovani kao „manjine“.[22] Ako populacija nehispanskih belaca padne ispod 50%, ta grupa će biti samo množina, a ne većina.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Healey, Joseph F. (2018-03-02). Race, ethnicity, gender, & class : the sociology of group conflict and change. Stepnick, Andi,, O'Brien, Eileen, 1972- (Eighth izd.). Thousand Oaks, California. ISBN 9781506346946. OCLC 1006532841. 
  2. ^ George, Ritzer (2014-01-15). Essentials of sociology. Los Angeles. ISBN 9781483340173. OCLC 871004576. 
  3. ^ a b Laurie, Timothy; Khan, Rimi (2017), „The Concept of Minority for the Study of Culture”, Continuum: Journal of Media & Cultural Studies, 31 (1): 3, S2CID 152009904, doi:10.1080/10304312.2016.1264110 
  4. ^ Johnson, Kevin. „The Struggle for Civil Rights: The Need for, and Impediments to, Political Coalitions among and within Minority Groups”. Louisiana Law Review. 63: 759. Arhivirano iz originala 2019-02-15. g. Pristupljeno 2018-08-14. 
  5. ^ 1930-2014., Becker, Gary S. (Gary Stanley) (1971). The economics of discrimination (2nd izd.). Chicago: University of Chicago Press. ISBN 9780226041049. OCLC 658199810. 
  6. ^ WILLIAMS, DAVID R. (1999). „Race, Socioeconomic Status, and Health The Added Effects of Racism and Discrimination” (PDF). Annals of the New York Academy of Sciences (na jeziku: engleski). 896 (1): 173—188. Bibcode:1999NYASA.896..173W. ISSN 0077-8923. PMID 10681897. S2CID 26852165. doi:10.1111/j.1749-6632.1999.tb08114.x. hdl:2027.42/71908 . Arhivirano (PDF) iz originala 2012-01-26. g. Pristupljeno 2019-09-23. 
  7. ^ Verloo, Mieke (2006). „Multiple Inequalities, Intersectionality and the European Union”. European Journal of Women's Studies (na jeziku: engleski). 13 (3): 211—228. ISSN 1350-5068. S2CID 21752012. doi:10.1177/1350506806065753. Arhivirano iz originala 2019-02-10. g. Pristupljeno 2018-09-14. 
  8. ^ David., Skrentny, John (2002). The minority rights revolution. Cambridge, Mass.: Belknap Press of Harvard University Press. ISBN 9780674043732. OCLC 431342257. 
  9. ^ a b Wirth, L. (1945). „The Problem of Minority Groups”. Ur.: Linton, Ralph. The Science of Man in the World Crisis. New York: Columbia University Press. str. 347.  The political scientist and law professor, Gad Barzilai, has offered a theoretical definition of non-ruling communities that conceptualizes groups that do not rule and are excluded from resources of political power. Barzilai, G. Communities and Law: Politics and Cultures of Legal Identities. Ann Arbor: University of Michigan Press.
  10. ^ Wagley, Charles; Harris, Marvin (1958). Minorities in the new world: six case studies (na jeziku: engleski). New York: Columbia University Press. 
  11. ^ Joe R. Feagin (1984). Racial and Ethnic Relations (2nd izd.). Prentice-Hall. str. 10. ISBN 978-0-13-750125-0. 
  12. ^ Diversity Training University International (2008). Cultural Diversity Glossary of Terms. Diversity Training University International Publications Division. str. 4. 
  13. ^ Barzilai, Gad (2010). Communities and Law: Politics and Cultures of Legal Identities. University of Michigan Press. ISBN 978-0472024001. Arhivirano iz originala 2017-02-28. g. Pristupljeno 2017-02-27. 
  14. ^ Laurie, Timothy; Khan, Rimi (2017), „The Concept of Minority for the Study of Culture”, Continuum: Journal of Media & Cultural Studies, 31 (1): 1—12, S2CID 152009904, doi:10.1080/10304312.2016.1264110 
  15. ^ Konrad, Alison M.; Linnehan, Frank (1999), „Handbook of Gender & Work Handbook of gender & work”, Handbook of Gender & Work, SAGE Publications, Inc., str. 429–452, ISBN 9780761913559, doi:10.4135/9781452231365.n22 
  16. ^ Daniel Šmihula (2008). „National Minorities in the Law of the EC/EU” (PDF). Romanian Journal of European Affairs. 8 (3): 51—81. Arhivirano iz originala (PDF) 2011-08-23. g. 
  17. ^ „The most (and least) culturally diverse countries in the world”. Pew Research Center (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2019-08-11. g. Pristupljeno 2019-11-01. 
  18. ^ Protsyk, Oleh (2010). The representation of minorities and indigenous peoples in parliament : a global overview. Inter-parliamentary Union.627. Geneva: Inter-parliamentary Union. OCLC 754152959. 
  19. ^ Verkuyten, Maykel (2005). „Ethnic Group Identification and Group Evaluation Among Minority and Majority Groups: Testing the Multiculturalism Hypothesis”. Journal of Personality and Social Psychology (na jeziku: engleski). 88 (1): 121—138. CiteSeerX 10.1.1.595.7633 . ISSN 1939-1315. PMID 15631579. doi:10.1037/0022-3514.88.1.121. 
  20. ^ Lyal S. Sunga (2004). International Criminal Law: Protection of Minority Rights, Beyond a One-Dimensional State: An Emerging Right to Autonomy? ed. Zelim Skurbaty. (2004) 255–275.
  21. ^ du Toit, Pierre; Theron, François (1988). „Ethnic and minority groups, and constitutional change in South Africa”. Journal of Contemporary African Studies (na jeziku: engleski). 7 (1–2): 133—147. ISSN 0258-9001. doi:10.1080/02589008808729481. 
  22. ^ „U.S. Census Bureau QuickFacts: UNITED STATES”. Census Bureau QuickFacts (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2018-08-16. g. Pristupljeno 2018-08-17. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi