Meva (vazduhoplovna jedrilica)

Meva (polj. Mewa) u prevodu galeb je dvoseda visokosposobna vazduhoplovna jedrilica napravljena 1936. godine od drveta i platna, namenjena sportskim takmičenjima i trenaži jedriličara.

Meva

Visokosposobna jedrilica dvosed Meva
Visokosposobna jedrilica dvosed Meva

Opšti podaci
Namena Takmičarska jedrilica
Posada 2
Poreklo  Poljska
Proizvođač Warsztaty Szybowcowe w Warszawie
Probni let 1936.
Uveden u upotrebu 1937.
Povučen iz upotrebe sredina 1950.-tih
Status neaktivan
Broj primeraka 8
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj

uredi
 
Inž. Antoni Kocjan koprojektant jedrilice Meva
 
Jedrilica Meva crtež u 3 projekcije
 
Jedrilica Meva snimak iz 1937. god.

Tandem konstruktora inženjeri Šćepan Grzeščik (GRZESZCZYK, Szczepan) i Antoni Kocjan (KOCJAN, Antoni) koji se smatraju dvojicom najdarovitijih predratnih poljskih projektanata jedrilica su 1935. godine otpočeli projekt jedne dvosede visokosposobne jedrilice. Prototip je napravljen u Kocijanovoj radionici a prvi let je obavljen u leto 1936. godine. Ovo je prvi poljski dvosed visokih performansi. Prototip je već 1936. godine učestvovao na sportskim takmičenjima i dao je dobre rezultate tako da je doneta odluka da Warsztaty Szybowcowe, 1938. godine napravi seriju od 5 primeraka ovih jedrilica. Poboljšanja serijske verzije, u poređenju sa prototipom, bila su minimalna: produženje poklopca kabine i poboljšana aerodinamika.

Tehnički opis

uredi

Meva je bila jedrilica drvene konstrukcije[1][2]. Trup joj je bio elipsastog oblika obložen oplatom od špera (polu monokok). Na prednjem delu trupa je bila smeštena pilotska kabina sa dva pilotska sedišta u tandem rasporedu i pokrivana poklopcem od pleksiglasa iz četiri dela. Poklopci su se otvarali na stranu a imao je okove koji su omogućavali njegovo lako odbacivanje u slučaju vanredne opasnosti. Jedrilica je bila opremljena najosnovnijim instrumentima za dnevno letenje, a to su: varijometar, kompas, visinometar, brzinomer i pokazivač nagiba. Bili je planirano da jedrilica bude opremljena i radio stanicom i farovima za olakšano noćno sletanje. Kao stajni trap ovoj jedrilici je služio metalni klizač pričvršćen amortizerima od tvrde gume. Na repu jedrilice nalazila se elastična drljača.

Forma krila je bila blago izlomljena (galebova krila), dok je oblik bio: koren i središnji deo krila je bio pravougaonog a krajevi trapezastog oblika sa zaobljenim krajevima. Samonoseća krila su postavljena na sredini trupa tako da je letilica bila klasifikovana kao srednjokrilni monoplan. Noseća konstrukcija krila je bila drvena sa dve ramenjače, sa prednje strane obložena drvenom lepenkom a zadnje ivice krila i upravljačke površine presvučene su impregniranim platnom. Sva najopterećenija mesta na krilu su obložena duplom šper oblogom. Kontrola brzine se ostvaruje pomoću aerodinamičkih kočnica.

Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo.

Karakteristike

uredi

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Meva a prema izvorima[1]

Finesa 1 : 25,6 pri brzini 64 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina  km/h
  • minimalna brzina 49 km/h
  • maks. brzina aero vuče  km/h
  • maks. brzina vitla  km/h
  • minimalno propadanje   0,7m/s pri brzini 55 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 17,00m
  • dužina 7,3m
  • visina 1,95m
  • površina krila 20,50m²
  • aeroprofil krila IAW
  • vitkost 14,1
  • maks. opterečenje krila; 17,37kg/m²
Masa
  • sopstvena 190 kg
  • nosivost 166 kg
  • poletna 356 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje

uredi
 
Jedrilica UTVA Meva (prva) i dve Čavke iza nje snimak iz Novog Sada 1939. god.

Do izbijanja rata u Poljskoj 1939. godine sagrađeno je pet primeraka Meve u serijskoj proizvodnji i jedan prototip. U Estoniji (u radionici u Kaitseliitu) i Jugoslaviji (Utva iz Zemuna) na osnovu prodatih licenci urađeno po jedan primerak što znači da je u predratnom periodu proizvedeno ukupno 8 primeraka ovih jedrilica. U periodu od 1937 do 39. godine ova jedrilica je učestvovala u svim jedriličarskim takmičenjima i postizala zapažene rezultate. U Poljskoj su zabeležena dva rekorda i to u dužini leta 11 sati i 2 minuta i dužini preleta od 302 km. Pouzdano se zna da su Nemci posle okupacije Poljske jedan primerak ove jedrilice odneli za Nemačku na ispitivanje a ostali primerci su nestali u vihoru rata.

Posle Drugog svetskog rata sačuvana tehnička dokumentacija jedrilice Meva predata je Institutu za jedriličarstvo (Instytutu Szybownictwa) koji je dokumetaciju prilagodio novim tehnološkim uslovima, napravljena je jedna jedrilica koja je tokom ispitivanja zadovoljila sva očekivanja ali u serijsku proizvodnju nije ušla jer je odlučeno da se proizvodi namačka jedrilica DFS/30 Kranih (kod nas poznat kao Ždral).

Jugoslovenska Utva[3] je 1938. godine kupila planove za proizvodnju Meve i iste godine završila proizvodnju jednog primerka. Nakon ispitivanja dobila je upotrebnu dozvolu i registrovana kao YU-BELI ORAO (prema tadašnjim pravilima registracije jedrilica)[4]. Ova jedrilica je bila locirana na aerodromu Vršac gde se u to vreme nalazila škola za jedriličare. Ta jedrilica je tada bila najbolja u zemlji i učestvovala na tekmičenjima sve do 1941. godine i sa njom su postavljani i obarani jugoslovenski jedriličarski rekordi.

Sačuvani primerci

uredi

Nije sačuvan ni jedan primerak ove jedrilice

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Mewa, 1936
  2. ^ Kulundžić, Dragan (2016). Utva Proizvodnja jedrilica 1937 - 1955 (na jeziku: (jezik: srpski)). Pančevo: Utva. ISBN 978-86-908653-9-0. 
  3. ^ Kulundžić, Dragan (2016). Utva Proizvodnja jedrilica 1937 - 1955 (na jeziku: (jezik: srpski)). Pančevo: Utva. ISBN 978-86-908653-9-0. 
  4. ^ Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 

Literatura

uredi
  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Kulundžić, Dragan (2016). Utva Proizvodnja jedrilica 1937 - 1955 (na jeziku: (jezik: srpski)). Pančevo: Utva. ISBN 978-86-908653-9-0. 

Spoljašnje veze

uredi