Membranozni lavirint

Membranozni lavirint (lat. labyrinthus membranaceus) je anatomska struktura unutrašnjeg uva koja po svom osnovnom obliku odgovara koštanom lavirintu u kome je smešten, samo je znatno tanji. Ispunjava ga endolimfa, koja sadrži namenske senzorne receptore vestibularnog i auditivnog sistema. Endolimfa sadrži visoku koncentraciju jona kalijuma, a nisku koncentraciju natrijuma. Ova jonska razlika je od suštinske važnosti za normalno fukcionisanje vestibularnog sistema. Smatra se da su promene u jonskom sastavu često uzrok nastanka vestibularnih poremećaja (bolesti).

Membranozni lavirint
Membranozni lavirint
Detalji
Arterijalabyrinthine artery
Identifikatori
LatinskiLabyrinthus membranaceus
TAA15.3.03.059
FMA61022
Anatomska terminologija

Embriologija uredi

U celokupnom razvoju uva, začetak membranoznog lavirinta javlja se kao prvi element. Kod embriona starog tri nedelje, prvo se javlja zadebljanje površnog ektoderma (auditorne plakode) na obe strane otvorene neuralne ploče.

Pri kraju četvrte nedelje nastaje invaginacije plakoda i formiraju se auditorne jamice. One se produbljuju i na kraju se njihovi otvori prema površini zatvaraju. Ovim mehanizmom stvoren epitel obrazuje auditorne vezikule ili slušne mehure.

U daljem razvoju, ovalni slušni mehur se izdužuje u dorzoventralnom smeru, i obrazuje endolimfatični sakus. Veliki dorzalni deo slušnog mehura, sa kojim je vezan endolimfatični kanal predstavlja vestibulum. Ventralno od vestibulum razvija se puž.

U toku šeste nedelje, na vestibulum se stvaraju mali izraštaji koji predstavljaju buduće polukružne kanale. Ovi izraštaji se sve više izbočuju, dok na kraju njihov centralni delovi ne budu resorbovani i formirani zavoji polukrunih kanala. Za vreme intenzivnog rasta polukružnih kanala, vestibulum se deli na utrikulus i sakulus. Kada se završi ova podela, polukružni kanali se otvaraju u utrikulus, a formira se i ampule. Posle formiranja polukružnih kanala, utrikulusa i sakulusa, u njima se formira senzorni epitel (kriste i makule).

Puž koji je počeo razvoj u šestoj nedelji, u toku sedme i osme nedelje naglo raste. Trpi morfološke promene i pretvara se u spiralni kanal od dva i po zavoja. Istovremeno se puž odvaja od vestibulum, ostajući sa njim u vezi preko duktusa reuniensa.

Paralelno sa opisanim promenama, stvara se senzorni epitel puža. U toku rasta i definitivnog formiranja, u delove senzornog epitela kohlearnog i vestibularnog organa urastaju nervni završeci osmog kranijalnog živca i formiraju se njegovi ganglioni.

U toku trećeg meseca fetalnog života membranozni lavirint je dostigao definitivan razvoj i veličinu. Dok se u procesu diferencijacije i formiranja membranoznog lavirinta, oko njega kondenzuje mezenhimno tkivo. Ovo mezenhimno tkivo se pretvara u hrskavično tkivo. Između hrskavičave kapsule i membranoznog lavirinta ostaje šupljina, ili perilimfatični prostor.

Hrskavina kapsula lavirinta formira se u sedmoj nedelji, a unutrašnje uvo dostiže svoj maksimalni razvoj u toku četvrtog meseca. Kapsula lavirinta okoštava u toku petog i šestog meseca intrauterinog života.

Anatomija uredi

Membranozni lavirint sačinjavaju utrikulus i sakulus koji se nalaze u vestibulumu koštanog lavirinta, i utrikulosakularnom kanalu koji se nastavlja u endolimfatični kanal, i završava slepim proširenjem na zadnjoj strani piramide temporalne kosti. Na utrikulus se nastavljaju membranozni polukružni kanali smešteni u odgovarajuće polukružne kanale koštanog lavirinta, a u sakulus kohlearnog kanala uložen je u kohleju (puža).

Utrikulus je smešten u recesusu vestibuluma, jajastog je oblika, dužine 3.6 mm, širine oko 2 mm. Od njegovog unutrašnjeg zida polazi utrikulosakularni kanal koji ga povezuje sa sakulusom. Na zidovima utrikulusa se nalazi pet otvora membranoznih polukružnih kanala. Sakulus je mala loptasta, opnasta vreća koja leži ispod i ispred utrikulusa spojena sa (lat. coecumom vestibulare) preko spojnog opnastog kanala napred, a pozadi komunicira sa utrikulusom preko spomenutog utrtrikulosakularnog kanala. Utrikulus i sakulus sadrže neuroepitelna polja pod nazivom makula lat. macula utriculi, macula sacculi).

Извори uredi

  • Radmila Kovačević, Čulo sluha, Prirodno matematički fakultet Departman za biologiju i ekologiju Predmet: Osnovi neurobiologije Šk. 2010/11
  • Slobodanka Lemajić-Komazec „Evaluacija auditivnog i vestibularnog sistema kod pacijenata sa multiplom sklerozom“ Doktorska disertacija, Novi Sad, 2011.
  • Arthur C. Guyton John E. Hall Медицинска физиологија, Савремена администрација Београд 1999 ISBN 978-86-387-0599-3

Vidi još uredi