Metatonija u štokavskoj akcentuaciji predstavlja proces promene unutrašnje prirode akcenta koji se dogodio krajem 14. i početkom 15. veka na štokavskom govornom području i u suštini je proces nastajanja uzlaznih akcenata. Do tada je srpski jezik poznavao samo dva silazna akcenta i njihova distribucija bila je slobodna, tj. mogli su da se nađu na bilo kom slogu, pa i na poslednjem.

Proučavanjem metatonijskih i ostalih akcenatskih procesa bavi se akcentologija.

Opis procesa metatonije uredi

Proces metatonije dešava se tako što se svi akcenti pomeraju za jedan slog ka početku reči i postaju uzlazni.

  • livȁda → lѝvada
  • donosȉli → donòsili
  • kupȕjē → kùpujē

Ako je u prvobitnoj poziciji akcenat bio dugosilazni, kada je prešao na slog ispred na njegovom mestu je ostala neakcentovana dužina:

  • kojȋ → kòjӣ
  • devȏjka → dèvōjka
  • preprodȃjē → prepròdājē

Ako je u prvobitnoj poziciji predakcenatskislog bio dug, kada je na njega prešao akcenat postao je dugouzlazni:

  • rēkȁ → réka
  • pӣsmȍ → písmo
  • pӣtȁti → pítati

Ako je prvobitna pozicija akcenta bila na prvom slogu onda se on nije promenio jer nije imao slog ispred sebe na koji bi mogao da pređe i zato su u srpskom jeziku silazni akcenti ostali samo na početnom slogu ili u jednosložnim rečima:

  • mȃjka → mȃjka
  • kȕća → kȕća
  • sȗnce → sȗnce

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Peco, Asim (1988). Osnovi akcentologije srpskohrvatskog jezika. Beograd: Naučna knjiga. ISBN 978-86-23-70059-0. 
  • Jokanović-Mihajlov, Jelica (2012). Prozodija i govorna kultura. Beograd: Čigoja štampa. ISBN 978-86-84885-55-7. 
  • Jokanović-Mihajlov, Jelica. Akcentologija srpskog jezika (Govor). Predavanja na Filološkom fakultetu. Beograd.