Mehmed-beg Kulenović

Mehmed-beg Kulenović, Gazi Mehmed-beg Kulenović, Mehmed-beg Kulinović, poznat i kao Kulin-kapetan (Kulen Vakuf, 1776 - Mala Vranjska 13. avgust 1806) bio je bosanski osmanlijski vojnik koji je postao kapetan Bosanskog ejaleta.

Mehmed-beg Kulenović
Datum rođenja1776
Mesto rođenjaKulen VakufOsmansko carstvo
Datum smrti13. avgust 1806.(1806-08-13) (29/30 god.)
Mesto smrtiMala VranjskaKarađorđeva Srbija
RoditeljiHadži-Ibrahim-beg Kulenović

Mehmed-beg Kulenović bio je sin Hadži-Ibrahim-bega Kulenovića iz Kulen Vakufa. Rano je postao turski graničar i dobio nadimak „Gospodar Ostrovice“. Neki izvori tvrde da se pobratimio sa Ivanom Kneževićem od Semberije, koji je od njega otkupljivao srpsko roblje. Učestvovao je u više vojnih pohoda, počev od pomoći beogradskom paši Abu Bekiru. Pokušao je i da umiri srpski ustanak protiv beogradskih dahija, koji su u stvari bili odbegli janjičari. Pokušavao je da spreči Karađorđevee ustanike da prelaze administrativnu liniju bosanskog ejaleta na Drini. Leta 1806. pridružio se osmanskom bataljonu Sulejmana-paše Skopljaka koji je poražen u bici na Mišaru. Prota Mateja Nenadović u svojim memoarima navodi da se susreo sa Kulinom pre boja na Mišaru tokom pregovora. Opisuje ga kao naočitog čoveka od trideset godina prikladno odevenog.[1]

Konstantin Nenadović u knjizi Život i dela velikog Đorđa Petrovića, Karađorđa piše da je Kulin-kapetan za turbanom imao sedam čelenki za junaštvo.[2]

Tokom boja na Mišaru držao je levo krilo vojske i poveo je napad pešadije na šanac. Mehmed-bega Kulenovića ranio je hitac iz muskete u toku borbe sa Lukom Lazarevićem u šumi i on je od ove rane umro. Telo mu je preneto u Bosnu i sahranjeno na groblju džamije u Janji. Njegovu sablju, na kojoj su bili ispisani berati (zasluge), tokom boja na Mišaru zaplenio je Miloš Stojićević Pocerac.[3]

Zanimljivosti

uredi

Lik Mehmed bega Kulenovića u filmu Crni Gruja i kamen mudrosti tumači Dragan Jovanović.[traži se izvor]

Reference

uredi
  1. ^ Milutin Tasić, Junaci Prvog srpskog ustanka, Prota Mateja Nenadović, Vojvoda i diplomata, str.37
  2. ^ Konstantin Nenadović, Život i dela velikog Đorđa Petrovića Karađorđa, str.650
  3. ^ Vuk Stefanović Karadžić, Život i običaji naroda srpskog, str. 176