Mehmed Kukli-beg
Mehmed Kukli-beg (1487—1538)[1] je bio opoljski vlastelin o kojem su sačuvane najmračnije priče. Rođen je u Turskoj, a sa ocem je kao dijete došao u Tetovo. Otac mu se zvao Hajredin i imao je sedmoricu sinova i bio je jedan od pograničnih gubernatora oblasti Tetova. U rodu je sa Isa-begom koji je unuk Evrenos-bega koji je bio učesnik Kosovske bitke. Kukli-beg je zagospodario Prizrenskom regijom sve do Tetova. Prva džamija u Opolju je napravljena pod njegovom upravom.
Mehmed Kukli-beg | |
|---|---|
| Datum rođenja | 1487. |
| Mesto rođenja | Buhara, Osmansko carstvo |
| Datum smrti | 1538. |
Ivan Jastrebov ga spominje u svojoj knjizi Stara Srbija i Albanija. Njegov dvorac je srušio 1793. Mahmud-paša Bušatlija. Nadimak Kukli je dobio po selu Kukli pored kojeg je sebi sagradio dvorac, na deset minuta hoda od sela Brodosavce. Žitelji su Jastrebovu govorili da je on rodom iz Male Azije, a da je te posjede dobio od sultana zbog pokoravanja Tetova i Prizrena. Njegove dvije džamije u Prizrenu i selu Brodosavce služe kao njegov uvjerljivi spomenik. Tadašnji muslimani ga ubrajaju u svece. Njegov posljednji potomak, Malić-beg, je ubijen na rijeci Morači u ratu protiv Crne Gore. Opoljci, pored muslimanskih praznika, nisu se odrekli da praznuju dan sv. Đorđa (Hureles), sv. Dimitrija (Kasim) i sv. Nikole 9. maja i to po pravoslavnom, a ne rimokatoličkom kalendaru. Opoljci su pričali Jastrebovu da su do prije 30 godina palili badnjake (palibožić). Po njemu nema sumnje da su se Opoljci poturčili u vrijeme Kukli-bega početkom 16. vijeka. Poturčivši se, promijenili su i jezik. Arnaućenju Opoljaca umnogome su pomogli kolonisti Arnauti koji su u vrijeme Kukli-bega zauzeli mjesta hrišćana koji su bježali od zuluma. Hrišćani koji su ostali su pored vjere promijenili i jezik.[2]
Kukli-beg je napravio i karavan-saraj za putnike u selu Mamiz.[3]
Reference uredi
- ^ „Kukli beg”. Goranski sajt. Pristupljeno 13. 2. 2019.
- ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 181. - 199. Beograd: Službeni glasnik.
- ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 425. Beograd: Službeni glasnik.