Mejoza (retorika)

Mejoza (grč. μείωσις (meiosis), lat. minutio – umanjivanje) je pojam antičke retorike kojim se, najčešće sa ironičnim prizvukom, iskazuje utisak da je neka stvar ili pojava manja po obimu i značaju nego što ona stvarno jeste. U poetici mejoza se najčešće izjednačava sa litotom i tapeinozom, i rijetko se odvojeno definiše, iako je mogućnost njene primjene u književnosti šira. Kvintilijan smatra da je mejoza greška protiv jasnosti i da se sastoji u nedovoljno izražajnoj moći upotrebljenih riječi. Međutim, i po njegovom mišljenju, mejoza vrijedi kao stilska figura kada se svjesno upotrijebi. Pod mejozom u širem značenju, se podrazumijeva ne samo upotrebu slabijeg umjesto pravog izraza za neki pojam, već i ono stilsko sredstvo kada se sa krajnjom jednostavnošću i naivnošću u izrazu i izboru riječi predstavljaju najznačajniji događaji, vrijednosti i osjećanja u ljudskom životu. Tako mejoza može da stoji kao osnovna stilska oznaka ne samo u jednoj rečenici ili stihu već u cijeloj pjesmi ili dužem književnom djelu.